U noći sa subote na nedjelju, 26. oktobra, region će se vratiti na zimsko računanje vremena. Tačno u 3.00 ujutru, satovi će se pomjeriti jedan sat unazad, na 2.00 sata, što će nam dati dodatni sat sna i označiti povratak na standardno vrijeme (CET).

Ova promjena, koja tradicionalno donosi više svjetlosti u jutarnjim satima i raniji mrak u popodnevnim, dogodiće se ove godine najranije u posljednjih jedanaest godina.

Posljednji put smo pomjerali satove istog datuma 2014. godine.

Praksa pomjeranja satova nije nova i datira još iz Prvog svjetskog rata. Prve su je uvele Njemačka i Austrougarska tokom Prvog svjetskog rata sa ciljem uštede energije. Nakon toga, praksa je nekoliko puta ukidana i ponovo uvođena u bivšoj Jugoslaviji, da bi se konačno ustalila 1983. godine.

Uvođenjem jedinstvenih propisa na nivou Evropske unije 1996. godine, cijeli proces je standardizovan, tako da sve članice EU prelaze na ljetno računanje vremena posljednje nedjelje u martu, a vraćaju se na zimsko računanje vremena posljednje nedjelje u oktobru. Primarna ideja je bila usklađivanje saobraćaja, komunikacija i poslovanja u okviru rastućeg jedinstvenog tržišta.

Uprkos dugoj tradiciji, nezadovoljstvo promjenom sata dostiglo je vrhunac 2018. godine, kada je Evropska komisija sprovela javno istraživanje među 4.6 miliona građana EU. Rezultati su bili jasni: 84 odsto ispitanika bilo je za ukidanje te prakse.

Evropski parlament je 2019. godine glasao za ukidanje sezonskog pomjeranja sata, a konačna promjena je planirana za 2021. godinu. Ali tu je sve stalo.

Države članice nisu mogle da se dogovore oko ključnog pitanja: da li trajno zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena.

Dok su neke zemlje, poput Francuske i Poljske, bile za trajno ljetno računanje vremena, druge, poput Finske i Nizozemske, preferirale su zimsko računanje vremena. Hrvatska se, primjera radi, zalagala za prelazak na ljetno računanje vremena u principu.

Zbog nedostatka dogovora i naknadnih globalnih kriza poput pandemije, odluka o ukidanju pomjeranja sata je potisnuta u drugi plan i stavljena "na čekanje do daljeg".

Prema trenutno važećim direktivama EU, praksa će se nastaviti najmanje do 2026. godine. Postoji nada da bi se pitanje moglo aktivirati tokom poljskog predsjedavanja Savjetom EU 2025. godine, ali do tada, građani mogu biti sigurni da će nastaviti da podešavaju satove dva puta godišnje. Dok se ne postigne konačan dogovor na nivou Unije, ritual "gubljenja" sata u proljeće i "dobijanja" sata u jesen ostaje neizbježan dio naše stvarnosti.

Dok Evropska unija okleva, mnoge zemlje širom svijeta su odavno napustile ovu praksu. Rusija je trajno prešla na zimsko računanje vremena 2014. godine, dok je Turska odlučila da ostane na stalnom ljetnom računanju vremena dvije godine kasnije.

Van Evrope, giganti poput Kine, Indije i Japana odavno su ukinuli promjenu sata. Slične odluke donijeli su Brazil, Meksiko (sa izuzetkom pograničnih područja sa SAD), Argentina, Urugvaj i niz drugih zemalja poput Irana, Jordana, Sirije i Azerbejdžana.

Čak i unutar Evrope postoje izuzeci, Island i Bjelorusija ne mijenjaju satove, dok u Australiji neke savezne države primjenjuju ljetno računanje vremena, a druge ne. Ovaj globalni trend napuštanja sezonskih promjena vremena vrši dodatni pritisak na EU da konačno donese odluku i okonča praksu koju mnogi stručnjaci i građani smatraju zastarjelom, prenosi "Telegraf".