Domaći uzgajivači izvezli su lani svinje, konje, magarce, živinu i druge žive životinje vrijedne tek 2,158 miliona KM, što je duplo manje nego godinu ranije, a poražavajuće brojke, tvrde poljoprivrednici, samo su još jedan dokaz da je stočarstvo u BiH na nivou najnerazvijenijih zemalja svijeta i da su farme gotovo prazne.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH plasman stoke na
ino-tržište tokom 2022. godine bio je vrijedan 4,455 miliona KM.
Nasuprot tome na tržište BiH lani je stigla brojna živa stoka vrijedna 88,90 miliona, a godinu ranije taj iznos bio je veći od 75,84 miliona KM.
Domaći uzgajivači najviše su izvezli žive domaće peradi, odnosno pataka, ćurki i gusaka u vrijednosti od 1,722 miliona KM, a sa farmi je otišao i određeni broj svinja uprkos pojavi afričke kuge sredinom prošlog ljeta.
Tako je tokom 2023. godine vrijednost izvezenih živih svinja iznosila 35.885 KM, a godinu ranije 345.818 maraka.
Predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS Mišo Maljčić ističe da 40 puta veći uvoz od izvoza žive stoke pokazuje u kakvom je stanju domaća proizvodnja na farmama.
- U BiH je sve podređeno uvozu. Glavnu riječ vodi šest-sedam velikih klanica koje su ugušile sitnu konkurenciju, ali i male proizvođače. U Gradišci, koja je poljoprivredni kraj, postoje dvije klanice bez ijednog zaposlednog što dovoljno govori u kakvom je stanju taj sektor. Velike klanice guraju samo uvoz, njima ne odgovara domaća stoka. Farmeri ne mogu
dogovoriti siguran otkup za tovljenike, radimo za sitna slavlja i male mesnice. Stočarstvo je na ivici provalije - rekao je Maljčić i dodao da su svinje i dalje na cijeni i da koštaju po 10 KM za kilogram žive vage, jer životinja nema.
Vrijednost uvezenih ovaca i koza lani je premašila 15,168 miliona KM dok iz BiH nije izvezena nijedna životinja.
Predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza RS Milan Ćirić kaže za “Glas” da je u BiH ogromna potražnja za jagnjećim mesom te da je uvoz na crnom tržištu zasigurno premašio još dodatnih desetak miliona KM.
- Domaća proizvodnja ne može podmiriti ni 20-30 odsto tržišta, tako da nemamo šta izvoziti. Poznati restorani u Jablanici, u sezoni, odnosno od 1. maja do 1. oktobra imaju dnevni promet oko 500 jagnjadi. Uvoze sa svih strana, ponajviše iz Rumunije i Moldavije, ali i Srbije - rekao jeĆirić koji na farmi u Gradišci ima 200 grla ovaca.
On navodi da je proizvodnja u ovom sektoru izuzetno teška, uprkos činjenici što kupaca ne manjka.
- Subvencije su zanemarive u odnosu na okružnje i iznose 24 marke po grlu, a
posao je izuzetno težak. Mora se raditi 365 dana u godini, nemaš ni slave, ni svadbe, ni godišnjeg jer stalno moraš biti uz stoku, a radne snage nema. Mladi to neće da rade pa se proizvodnja iz godine u godinu gasi. Po statistici u Srpskoj ima oko 550.000 grla ovaca i koza, ali to ni izbliza nije tako, ako ima i 300.000 odlično je. Prije tri godine smo u Knežici, koja je čuvena po pijaci ovaca, tovarili jagnjad. Kupac je tražio 700, a otkupio je 600 dok lani nije bilo više od 250 što pokazuje smanjenu proizvodnju - kazao je Ćirić i dodao da je nomadstvo u srpskoj u izumiranju.
Agrarni budžet
Mišo Maljčić kaže da i dalje niko u Srpskoj nema ideju za oporavak svinjarskog sektora koji je kuga uništila.
- I dalje nismo imali sastanak sa resornim ministrom, čekamo raspodjelu agrarnog budžeta. Imamo informaciju da ćemo dobiti nešto više od sedam miliona KM, što je malo ako se uzme u obzir da planiraju dati 21 milion maraka za kupovinu traktora. Šta će nam mašine, kad nemamo proizvodnje - pita se Maljčić.
Anita Janković Rečević
