Duško Ivaneža, koji je teško ranjen prilikom hrvatskog bombardovanja kolone srpskih izbjeglica na Petrovačkoj cesti 1995. godine, rekao je da je tada zamalo ostao bez ruke, zadobio brojne opekotine, a kasnije je saznao da ima i gelere u glavi.

U izjavi za Srnu prisjetio se tog dana kada je čuo plač i vrisak do samog neba koji nikada neće da zaboravi, a dolazio je iz šlepera u kom su se nalazile njegove tri djevojčice sa suprugom, porodica ubijenog komšije Stijelje i brojne druge.

- Sve se desilo oko jedanaest i po, dvanaest. Ništa nisam vidio, ni čuo. Odjednom su njih dvojica bili mrtvi, a ja teško ranjen. Mirku je glavu odbilo, njegov mozak se prosuo svuda po meni, a Branka je pogodilo tačno u čelo i glava mu se rascijepila - rekao je Ivaneža.

Tada je vidio i da mu je otkinuta lijeva ruka koju je umotao u majicu da bi je sačuvao. On je naveo da je bio suvozač, dok je iza njega bio Branko, s kojim je bio prvi komšija u Zagradi kod Benkovca, dodajući da je nakon ranjavanja helikopterom prebačen u Banjaluku gdje je operisan.

- Imao sam brojne opekotine, izašlo je vani to moje izgoreno meso. Stavljali su mi neke druge mišiće. Tek kasnije sam saznao da imam i gelere u glavi - rekao je Ivaneža.

Zajedno sa njim transportovano je još sedam teško ranjenih, a svi su bili u teškom stanju.

- Ne znam kada je transportovana Mirkova žena. Ona je takođe bila ranjena, a trudna. Rodila je malu curicu malo poslije toga u Srbiji i odmah umrla - rekao je Ivaneža.

Ivaneža nakon mukotrpnog izbjeglištva i borbe za golu egzistenciju sa invalidninom od jedva 200 evra danas sa suprugom živi u porodičnoj kući u Bačmenu kod Beograda, a svu radost svijeta daje mu šest unučadi. U zavičaj, koji je napustio 5. avgusta 1995. godine u koloni koja se otegla u beskraj od Benkovca, Knina, Srba do Bosanskog Petrovca, odlazio je nekoliko puta, posljednji put kada mu je umro otac 2014. godine.

- U Zagradi sada stalno živi samo dvoje, troje starih. Pusti su naši vinogradi i maslinjaci. Ja svoju kuću ni kada smo krenuli nisam zaključao. Šta su dobili Hrvati `Olujom` - ništa. Oni bi voljeli da se mi vratimo - rekao je Ivaneža.

On je nedavno svjedočio u procesu protiv hrvatskih pilota pred Specijalnim sudom u Beogradu.

- Prije nekih osam godina zvali su me da dođem i u ambasadu BiH u Beogradu zbog zločina na Petrovačkoj cesti. Pitali su me tada da li znam ko je vozio avion. Otkud bih znao! Rekli su da je avion poletio iz Splita i da je pilot bio Ivica Šišić. Pitali su me čak da li mi je on rod. Di da mi bude rod - upitao je Ivaneža.

Kaže da bi povodom 30 godina od "Oluje" želio otići na obilježavanje u Bosanski Petrovac, ali da je to teško izvodivo s obzirom na to da nema organizovanog odlaska.

Zločinačka akcija "Oluja" počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije i jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije. Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska ušla je u gotovo napušten Knin i istakla zastavu Hrvatske, dok su kolone izbjeglica preko srpskih teritorija u BiH krenule ka Srbiji.

Prema podacima "Veritasa", tokom "Oluje" protjerano je više od 220.000 Srba, a na evidenciji su imena 1.893 poginulih i nestalih Srba iz ove akcije i poslije nje, od kojih je 1.236 civila ili 65 odsto, a oko tri četvrtine bili su stariji od 60 godina.

Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine "Oluju" okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, mada svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.