Srpska pravoslavna crkva /SPC/ sutra proslavlja Svetog velikomučenika Georgija – Đurđevdan, u znak sjećanja na dan njegovog stradanja 290. godine nove ere.

Sveti Georgije rođen je u drugoj polovini trećeg vijeka u Maloj Aziji. Već kao mlad stekao je visoki vojnički čin i postao vojvoda u vojsci rimskog cara Dioklecijana.

Zbog svoje nepokolebljive vjere i protivljenja progonu hrišćana, Georgije je pao u nemilost cara, koji ga je bacio u tamnicu i izložio teškim mučenjima. Međutim, ni najveće muke nisu uspjele da pokolebaju njegovu vjeru.

Suočen sa takvom postojanošću, Dioklecijan je ponudio Georgiju pomilovanje pod uslovom da prinese žrtvu paganskim božanstvima. Georgije je tada učinio znak krsta nad kipom idola, nakon čega se statua raspala.

Ovaj događaj duboko je potresao prisutne, a carica Aleksandra javno je ispovijedila vjeru u Hrista, uzviknuvši da vjeruje u Georgijevog Boga. Po naređenju cara, i Georgiju i Aleksandri odsječene su glave.

Pored Đurđevdana, uspomena na ovog svetitelja obilježava se i 16. novembra, na praznik Đurđic, koji se slavi u znak prenosa njegovih moštiju u crkvu u Lidiji, njegovom rodnom kraju.

Na ikonama, Sveti Georgije najčešće je prikazan kao vojnik na konju/Đurđevdan/ ili stojeći/Đurđic/, kako ubija aždaju, sa ženskim likom u pozadini.

Đurđevdan je jedan od najznačajnijih praznika u srpskom narodu, poznat po bogatstvu običaja koji se razlikuju od regiona do regiona.