Radomir Đurđević, brat poginulog borca Vojske Republike Srpske Milana Đurđevića koji je iza sebe ostavio četvoro djece, svjedočio je za Memorijalni centar Republike Srpske jer smatra važnim da ove ispovijesti ostanu u arhivama zbog potomaka poginulih boraca u proteklom ratu.

Milan Đurđević, veterinarski tehničar, život je izgubio 8. novembra 1992. godine u Čovića polju na oraškom ratištu.

- Bio je to čestit, vjerujući čovjek - ispričao je Radomir, koji je preuzeo brigu o bratovoj djeci, trudeći se da ih izvede na pravi put.

Prisjećajući se svog i bratovog životnog puta, Radomir je istakao da su bili poštena seoska porodica, da je Milan radio u veterinarskoj stanici i bio veoma cijenjen u svom kraju.

- Brat mi je među prvima otišao na ratište i poginuo. Otac mi je umro 1994. u 62. godini. Kažu stari, umro je od žalosti za svojim djetetom - rekao je Radomir.

Najmlađi Milanov sin imao je svega pet godina kada je stigla vijest o pogibiji, a drugi sin, dvadesetak dana nakon navršenog punoljetstva, dobija poziv za vojsku, saopšteno je iz Memorijalnog centra.

- Otišao je na Manjaču na obuku, bio je tri mjeseca gore, pa ušao u 16. brigadu i cijeli rat proveo na frontu. Sada živi u Šapcu - naveo je on.

Radomir je ostao neoženjen jer, kako kaže, nije mislio o sebi, gledao je da bratovu djecu izvede na put.

- Hvala Bogu, svi sada imaju porodice, kuće, stanove. Samo taj sinovac u Šapcu je obolio. Rat, prokleti, ostavio je posljedice. Imao je operaciju, izvadio jedan bubreg i nije baš najboljeg zdravlja. Ja sam prihvatio tog najmlađeg sina, pet godina je bio sa mnom - rekao je Radomir.

On je istakao kako i danas sanja brata, da nešto rade zajedno, dok su djeca oko njih.

Radomir je istakao da mu Republika Srpska i sloboda sada znače sve.

- To mi je i otac, i majka pošto njih više nemam, niti svoje djece. Sve mi je Republika Srpska i ta sloboda. Baš kad čujem da neko kaže nešto protiv Republike Srpske, to me dotakne, naježim se debelo - kaže Radomir.

Smatra da je dobro da ovo ostane u arhivama jer vremena prolaze, jednog dana će to neko gledati.

- Mnogi su u ovom ratu izginuli, a nisu bili ni oženjeni. Iza njih niko nije ostao - dodao je Radomir.

Direktor Memorijalnog centra Republike Srpske Denis Bojić istakao je da su ovakva lična svjedočenja ključna za očuvanje istorijske istine o stradanju srpskog naroda.

Memorijalni centar Republike Srpske aktivno prikuplja i evidentira svjedočanstva članova porodica poginulih i nestalih civila i vojnika, s ciljem stvaranja najveće objedinjene baze audio-video materijala o stradanju srpskog naroda u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.