Memorijalni centar Republike Srpske objavio je svjedočenje Nade Bodiroge čije su roditelje Danicu i Teodora Samardžiju žive zapalili u zločinačkoj akciji hrvatske vojske i policije "Oluja".

Ona je navela da su njeni roditelji, koji su živjeli u Slavskom Polju kod Vrginmosta, stradali 7. avgusta 1995. godine.

Prema njenim riječima, kada je počela operacija "Oluja", cijelo Slavsko Polje je krenulo u izbjeglištvo, ali je Teodor ostao kod kuće povjerovavši u proglas predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana u kojem je garantovana sigurnost svima koji nisu činili ratne zločine.

- On je tada rekao: `Ja ne idem nigdje, nisam nikome ništa skrivio`. Majka je već sjedila na traktoru, ali kad je čula da on ostaje, sišla je i ostala s njim - ispričala je Bodiroga.

Nadina agonija u potrazi za roditeljima je trajala dugo, sve dok nije pročitala izvještaj hrvatskog Helsinškog odbora da su pripadnici hrvatske vojske, kada su ušli u selo Slavsko Polje, zatekli Teodora i Danicu Samardžiju na kućnom pragu, zapalili njihovu kuću i njih žive gurnuli u vatru.

Borba Nade Bodiroge da dođe do posmrtnih ostataka roditelja da bi ih sahranila dostojanstveno traje do danas.

Nada Bodiroga je rođena u Kordunu, u selu Slavsko Polje, opština Vrginmost. Njen otac Teodor je radio na željeznici, a u Drugom svjetskom ratu preživio je logor u Njemačkoj.

- Stalno je govorio: `Kad sam preživio logor, preživjeću i ovo, biće sve u redu`. Tako je bilo sve do 5. avgusta 1995. godine, kada je počeo egzodus srpskog naroda u Hrvatskoj - rekla je ona.