Teška životna sudbina zadesila je Nadu Lopatić i njenog sina Sretu, sto odstotne invalide, koji život provode „među četiri zida“ svoje kuće u Han Derventi kod Pala.

Sva tešina života sručila se na nejaka leđa ovo dvoje ljudi, kojima je jedna od najvećih želja da kafu popiju na terasi trošne kuće. Kuće, koja je njihov jedini dom.

Lopatići su porodica poginulog borca Vojske Republike Srpske Petra Lopatića, koji je stradao 4. juna 1992. godine na Žepi u odbrani otadžbine.

Nada boluje od artritisa dugi niz godina, a u posljednje četiri godine je prikovana za invalidska kolica i uz malu pokretljivost donjeg dijela nogu vrlo otežano se kreće po kući.

Sin Sreto, koji ima 42 godine, u trećem razredu srednje škole doživio je nesreću u kojoj je povrijedio kičmu i od tada se teško kretao, a posljednjih nekoliko godina se nalazi u kolicima.

Najveća i jedina pomoć koju imaju pruža im Nadina kćerki i Sretina sestra Biljana Jovanović, koja svako veče, nakon posla, dolazi da obiđe majku i brata i brine se o njima.

- Od artritisa bolujem dugi niz godina, ali sam do sad sve hodala uz pomoć pomagala po kući i tako do četiri godine unazad, otkad sam u kolicima. Ne mogu sama da ustanem u kolica, a ako se desi da padnem iz kolica nema kod da me podigne do naveče, dok mi ne dođe kćerka – kaže Nada.

Dodaje da joj ćerka najviše pomaže u svemu, da dolazi da im spremi hranu, unese suva drva, presvlači je, i tako svake večeri.

Kupatilo u kući/Foto: Katera

- Nama ne treba puno, osim da se olakša kretanje po kući, smetaju nam pragovi kako bismo mogli da nesmetano kolicima idemo do kupatila i nazad. Ni kupatilo nije nešto, ali što je najgore, po cijeli dan smo u kući, ne vidimo „bijela dana“ – kaže Nada.

Dodaje da zbog visokih pragova u kući ni do kupatila ne može sama, pa zbog toga ćerka kad dođe u večernju posjetu pomaže joj i kupa je.

Za Nadu i Sretu izlazak u dvorište je nezamisliv zbog visokog i uskog stepeništa na ulazu u njihovu kuću i vrlo strmog prilaznog puta, na koji se penje direktno sa magistralne ceste Pale – Sarajevo, sa raskrsnice u Han Derventi.

Čak i situacijama kada im je neophodno pružiti hitnu medicinsku njegu, s obzirom da Sreto ima problema sa migrenom, a Nada ponekad trpi jake bolove, ni medicinskim radnicima paljanske Hitne pomoći nije lako.

- Kada hitna dođe, Sreta uzmu na leđa pa ga snesu dolje do vozila, a po mene moraju doći dva čovjeka i iznijeti me na nosilima, tako isto i kad me donose ovdje u kuću – kaže Nada.

Stepenište i ulaz u kuću/Foto: Katera

Nada i Sreto imaju po 247 KM novčanih primanja, a najveći dio novca odlazi na kupovinu lijekova, koji nisu nimalo jeftini, a osim toga moraju sami obezbijediti nabavku zimskog ogreva, platiti komunalije i druge režije.

U odnosu na majku, Sreto nešto lakše podnosi ovaj težak život, ali najviše mu nedostaje vrijeme kada je mogao sam izaći iz kuće i otići na piće u obližnji restoran, družiti se sa prijateljima i komšijama.

Sada, prikovan za invalidska kolica, može sam jedino u kupatilo i spavaću sobu.

- U trećem razredu srednje škole, na ekskurziji sam pao sa trećeg sprata i povrijedio kičmu i noge. Ranije sam se kretao uz pomoć pomagala, ali sada nikako, stalno sam u kolicima. Volio bih da mogu izaći iz kuće, komunicirati sa narodom – kaže Sreto.

On dodaje da mu, uprkos tome što je još uvijek jak u rukama i što može donekle sam da vodi računa o sebi, najteže pada to što kupatilo nije u potpunosti prilagođeno invalidima.

Kaže, u ranijem periodu imali su pomoć i raznih donatora, opštine, lokalnih privrednika, koji su im postavili novu vanjsku stolariju, podnu izolaciju, prilazni put do kuće.

Za ove radove zahvalni su opštini Pale, koja im je renovirala kupatilo u ranijem periodu, privrednicima Branu Lopatiću i Veliboru Lučiću iz Pala, svešteniku Miomiru Zekiću na organizaciji asfaltiranja pristupnog puta i postavljanju ograde za silazak, dok se Sreto još uvijek kretao bez kolica, kao i Tihi Vukoviću koji je uradio podlogu prije asfaltiranja.

Sada, naša pomoć je Lopatićima ponovo potrebna, jer zbog otežanog kretanja oni ne mogu nigdje izvan svoje kuće.

Potpredsjednik Skupštine Boračke organizacije opštine Pale Radosav Živković rekao je da je suština današnje posjete ovoj porodici je da se ukaže na problem prisutnosti velikog broja porodica koje žive u izuzetno teškoj situaciji.

- Ovo je rezultat jedne aktivnosti koju mi sada sprovodimo kroz mjesne boračke organizacije u Palama i da mjesne BO prepoznavaju one kojima je pomoć najpotrebnija i to ćemo ubuduće tako i raditi – kaže Živković.

On je dodao da je svi zajedno, kako sama BO Pale, tako i kompletno društvo, moraju povesti više računa o tome kako žive porodice poginulih boraca, RVI i samih demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske.

Živković je naveo da postoje određene ideje i planovi kada je riječ o porodici Lopatić, o rješavanju njihovog problema, ali da će svi detalji biti poznati u narednom periodu.

Foto: Katera

Novčanu pomoć za Lopatiće možete izvršiti na račun 5514011123357411 na ime Nada Lopatić (Unikredit banka).

Kontakt porodice: Nada Lopatić (065442468)