Kažu da su rituali samo puka vjerovanja. Da je sreća slučajnost i da talije ne postoje. Mada, gledajući sa aspekta ženske odbojkaške reprezentacije Srbije ne bi se tako reklo. Svjetsko zlato 2018. godine i evropsko zlato godinu nakon toga, krojilo se na istom mjestu. U Palama. Tada je reprezentacija Srbije pripreme započela na ovom mjestu u Republici Srpskoj i udarila temelje za buduću saradnju. Kada se pravio plan i program priprema za naredno Evropsko prvenstvo i Olimpijske igre, dileme nije bilo. Polazna stanica – Pale.

Samim tim, ukazala se prilika da razgovaramo sa Tijanom Bošković, ljevorukim bombarderom reprezentacije Srbije i najboljom odbojkašicom svijeta. Ta prilika se neće ukazati puno puta, jer dolazak najboljih svjetskih sportista na prostore Republike Srpske, ne dešava se tako često.

- To što dolazimo već treći put na Pale, samo po sebi govori koliko nam je lijepo. Ljudi su sjajni, dobrodošlica je uvijek odlična i drago mi je što smo ovdje. Bićemo tu desetak dana gdje ćemo odraditi najvažniji i najteži dio priprema i nadam se da će sve da prođe u najboljem redu. Mi smo sa treninzima počeli 14. jula, odradili smo par treninga u Beogradu. Predviđeno je da ovaj period bude jako intenzivan, jer su ovo visinske pripreme. Klima je odgovarajuća, tako da se nadam da ćemo ovaj period iskoristiti na najbolji način i dobro se spremiti za Evropsko prvenstvo - započinje Tijana razgovor za „Mozzart sport“.

Poslije dugo vremena rada sa proslavljenim stručnjakom Zoranom Terzićem, odbojkaška reprezentacija Srbije se u posljednje dvije godine suočila sa promenama selektora. Prvo je došao Danijele Santareli, a potom je tu funkciju preuzeo Đovani Gvideti, aktuelni selektor koji je debitantski turnir imao u Ligi nacija prošlog mjeseca gdje je Srbija zauzela devetu poziciju.

- Promjena nije laka, posebno nakon prošle godine gdje smo nakon dugogodišnjeg rada sa Zoranom Terzićem dobili novog selektora, pa onda sada opet novog selektora. Potreban je neki period prilagođavanja na taj novi sistem, tako da će nam sve ovo mnogo značiti za Evropsko prvenstvo. Ono što je najvažnije jeste da mi posjedujemo kvalitet. Naš selektor je vrhunski stručnjak koji iza sebe ima dugogodišnje iskustvo, koji je pravio vrhunske rezultate sa selekcijama sa kojima je radio, kao i na klupskom nivou. Sigurna sam da ćemo iz dana u dan napredovati – navodi.

Pred izabranicama Đovanija Gvidetija je Evropsko prvenstvo koje će biti odigrano od 15. avgusta do 3. septembra u Belgiji, Njemačkoj, Italiji i Estoniji. Srbija će igrati u grupi A sa Belgijom, Slovenijom, Poljskom, Ukrajinom i Mađarskom. Očekivanja su, kako Tijana kaže, velika.

- Grupa nije izuzetno teška, ali tu su reprezentacije sa kojima smo mi uvijek igrali zanimljive i teške utakmice. Prvenstveno bih izdvojila selekciju Poljske koja posljednjih godina igra izuzetno dobru odbojku. Na ovogodišnjoj Ligi Nacija su osvojili bronzanu medalju. Mislim da će biti jako zanimljivo, ali poslije svih ovih godina jasno je koja su naša očekivanja i dometi. Nećemo biti skromni, ali hajde da se što bolje pripremimo prije svega, pa da onda maksimalno ozbiljno pristupimo prvenstvu – rekla je ona.

Ono što odbojkašice Srbije očekuje nakon Evropskog prvenstva jesu septembarske kvalifikacije za Olimpijske igre naredne godine.

- Mi smo imali prelijepa iskustva sa prethodne dve olimpijade. Srebrna medalja 2016. godine, i bronza iz Tokija 2021. Zna se šta nam fali, neka bude treća sreća. Grupa nam je jako nezgodna i mislim da je ispred nas jako naporan period. Evropsko prvenstvo će nam poslužiti da se što bolje priviknemo na novi sistem trenera. Kvalifikacioni turnir nam je jako bitan jer je to jedinstvena prilika da se plasiramo na to veliko takmičenje - ističe Tijana.

Bez imalo skromnosti može se reći da je Tijana Bošković najbolja odbojkašica svijeta. Pokazala je to mnogo puta donijevši reprezentaciji najsjajnija odličja. A na odbojkaškoj sceni se pojavila upravo zbog toga, da bi bila najbolja. Odrastavši u Bileći, malom mestu na jugu BiH, odbojku je počela da trenira u tamošnjem „Hercegovcu“. Iako se oprobala u drugim sportovima poput karatea, odbojka je bila prva ljubav.

- Stvarno sam od malih nogu voljela sport. Iz sportske sam porodice i svaki trenutak sam koristila da provodim napolju sa drugarima i nekako nam je to usađeno od detinjstva, ta ljubav prema sportu. Reprezentaciju sam uvek gledala i navijala. Prvi kontakt sa odbojkom sam imala u osnovnoj školi na fizičkom, a nakon toga je moja sestra Dajana počela da trenira. Zbog nje sam i ja upisala i odmah sam znala da je to to. Vidjela sam da mi to ide, ali nisam imala ogromne ambicije. Sve je išlo spontano, pa sam brzo vidjela da sam prerasla to takmičenje u kojem sam bila i odlučila sam da već u 14-oj godini odem van Bileće. U tom u trenutku to nije bilo nimalo lako, pogotovo za naše roditelje jer smo bile vrlo mlade, ali iz ove sad perspektive vidim da je sve prošlo onako kako treba. Zahvalna sam što imam priliku da se bavim onim što volim i što mi ide dobro - priča Tijana o svojim odbojkaškim počecima i prelasku u beogradsku Vizuru 2011. godine.

- Sestra Dajana i ja smo nekoliko mjeseci prije tog prelaska bile na probnim treninzima, i onda smo dobile poziv da pređemo u taj klub. Sljedeće godine smo otišle i potpisale za OK „Vizura“. Taj period od četiri godine u Beogradu je za mene poseban i ne bih ga mijenjala ni za šta. To su definitivno najljepše godine moje karijere i tih početaka. Sa ove tačke gledišta bila sam jako mlada i nezrela, ali sam u tom momentu upoznala jako puno prijatelja, sa kojim sam i dan danas u kontaktu. Osvojili smo te dvije titule koje su mi u tom trenutku bile najveće. Iz svega toga došao je poziv u seniorsku reprezentaciju Srbije – navodi.

U periodu od četiri godine u beogradskom klubu, uspjela je da osvoji dvije titule prvaka, jedan kup i dva superkupa Srbije. Dovoljno da na sebe skrene pažnju i najvećih evropskih klubova. Ipak, jedan je bio najuporniji. Turski Ezadžibaši, u kojem i danas nastupa.

- Bilo je tada mnogo ponuda, s obzirom da sam bila jako mlada, a već sam nastupala za reprezentaciju. Sjećam se da je Ezadžibaši imao tada velike uspjehe. Osvojili su Ligu šampiona, Svjetsko klupsko prvenstvo. Ja sam sve to pratila i onda sam u dogovoru sa svojom porodicom odlučila da pređem u taj klub – rekla je ona.

O nastupima za reprezentaciju Srbije suvišno je i govoriti. Osvojila je sve što se može osvojiti te se nekoliko puta okitila titulom najbolje igračice i Evrope i svijeta. A sve je krenulo neočekivano. Sa svega 17 godina briljirala je na juniorskom prvenstvu nakon čega je uslijedio poziv za A selekciju.

- Sve se jako čudno izdešavalo, jer sam ja te godine bila sa juniorskom reprezentacijom. Igrali smo Evropsko prvenstvo za juniore i osvojili smo zlatnu medalju. Nakon toga, došao je poziv iz seniorske reprezentacije i to svega par dana pred odlazak na Svjetsko prvenstvo. Bila sam presrećna što sam dobila tu priliku da treniram sa tim djevojkama, ali zaista nisam ništa očekivala. Iskreno. Međutim, tadašnji selektor Zoran Terzić je odlučio da ću ja biti dio tima koji će ići na Svjetsko prvenstvo u Italiju. Bila sam jako zbunjena u početku, jer stvarno to nisam očekivala. Takođe, nisam očekivala ni da ću igrati, ali sam bila srećna što sam uopšte dio tima. Kada je došla ta prva utakmica protiv Turske ja sam bila u startnoj postavi. Bila sam šokirana. Međutim, već poslije par poena sam se opustila i osjećala kao da sam dugo vremena tu. Devojke su me sjajno prihvatile i uopšte se nisam osjećala kao da sam tek došla – rekla je.

Ono što je svakako rijetkost u profesionalnom sportu jeste da dvije sestre nastupaju za dve različite reprezentacije. Tijanina starija sestra Dajana, reprezentativka je Bosne i Hercegovine, a imale su priliku da nekoliko puta stoje jedna preko puta druge na terenu.

- Nas dvije smo prvo imale priliku da igramo jedna protiv druge prije nekoliko godina, kad je ona igrala za Turski Gusejboru, i to je bio prvi put. Nedugo nakon toga, reprezentacija Bosne i Hercegovine se kvalifikovala na Evropsko prvenstvo i igrali smo u istoj grupi i baš prvu utakmicu smo igrali jedna protiv druge. Bilo je zanimljivo ali neobično. Iskreno, voljela bih da nekada igramo zajedno. U reprezentaciji vjerovatno ne, ali na klupskom nivou zašto da ne – govori Tijana.

Foto: FIVB

Dolaziš iz jednog malog mjesta u Republici Srpskoj, a dodirnula si najviši vrh odbojke. Kakav je osjećaj kada znaš odakle je sve počelo i kako si za tako prilično kratko vrijeme uspjela postići sve to što jesi?

- Ja imam utisak da ja još nisam svjesna kakve smo mi kao reprezentacija rezultate napravili. Dosta ljudi me pita kako je moguće da vi imate tako dobre sportiste, a iz tako male zemlje dolazite. Stvarno nekad kad sjednem i razmišljam o svemu što smo ostvarile, imam osećaj ponosa. Iz Hercegovine dolazi veliki broj uspješnih ljudi, ne samo iz sveta sporta. Ponosna sam na to što sam ostvarila sa svojih 26 godina, ali se trudim da ne razmišljam previše o tome jer se nadam da će me zdravlje poslužiti i da ću osvojiti još mnogo toga. Ja s ponosom mogu da kažem da dolazim iz Bileće i raduje me što na ovaj način mogu da promovišem svoju Hercegovinu - priča Tijana sa ponosnim osmijehom i prisjeća se koji je bio ključni trenutak za njenu uspješnu karijeru.

- Pa ne znam, kada sam tek prelazila iz Bileće u Beograd nije mi toliko teško padalo, jer sam bila jako mlada i nisam bila svjesna svega toga. Mislim da je teže palo mojim roditeljima. Mislim da je ključan detalj bio ta 2014. godina kada mi je Zoran Terzić ukazao poverenje i stavio me u startnu postavu na Svjetskom prvenstvu za seniorke. Tada sam vidjela da ja mogu da igram sa najboljim igračicama svijeta i da sam spremna za taj vrhunski nivo.

Pričajući sa Tijanom Bošković zaista se ne može naslutiti da je riječ o najboljoj odbojkašici sveta. Igračici koja je oborila sve moguće rekorde. Igračici koja ima top u lijevoj ruci i od koje se protivnicima ledi krv u žilama. Iako je na terenu živa vatra, ne voli gubiti i 'gine' za pobjedu, u razgovoru djeluje jako smireno, prijatno, skromno.

Valjda je zbog toga i uspjela.

I neka je.

Zbog toga se nadamo da će pripreme na Palama biti karta za Evropsko zlato i treća sreća za olimpijsku zlatnu medalju.