Prođe više od godinu dana kako nastade tišina. I to ne bilo kakva. Ljudi koji se bave muzikom i estradnom djelatnošću stavljeni su, bez ikakve naučne potpore, na šampionsku stepenicu prijetnji po javno zdravlje.  Da, možda ti ljudi nisu plaćali porez. Neko će reći:"eno im lopata, neka idu u maline, rudnik, šta traže koji đavo ...", pa u nedogled. I tako neargumentovano ozlojeđeno, okrenuvši leđa istom onom ko mu je možda uveličao rođenje djeteta, svečano ispratio unuče sa maturske večeri ili mladence u zajednički život, blati dostojanstven rad i svrhu svakog od njih. Ipak smo mi debelo autodestruktivan narod. Može li iko svjesno sebi direktno i indirektno napraviti vic od života? Ne. Majstori smo u tome.

    Kaže epidemiolog:"...može svadba, ali bez grljenja". A možete li vi, doktore, piti sa kontra strane čaše ili plakati bez suza?! Ako pokušavate narodu izaći u susret time što ćete banalizovati i minimum dostojanstva i duha u njima, sjetite se da je taj isti narod izdržao bitke i frontove, padove i uspone, krize i vremenske nepogode, dok su zagrljaji i osmijesi, svejedno, bili tu. Odjekivala je truba u vojnoj koloni, svirala se harmonika i u ratnim golgotama, nakon poplava i zemljotresa. Frula, gajde, gusle i šta sve ne, jer je najteže osvojivi dio čovjeka ostao duh. Da li je cilj apsolutno neutralisati duh!? U ovom beznađu je mnogima ostalo samo još da zasviraju i zapjevaju. E nećeš, brale. Gasi! Tiše! Razlaz!

   Sijanjem prekomjernog straha gasite iskre čistih emocija. Ljudi su dovedeni u stanje gdje prikupljeni stres, briga, i sputavanje mogu dovesti do velikih problema. Gledajući na veliki broj žrtava virusa KOVID 19, ne smijemo sakriti ni ogroman broj ljudi koji su oboljeli ili, nažalost, izgubili svoje živote od indirektnih posljedica ove pošasti. Rate kredita, računi, školovanje djece, hrana, redovni lijekovi... Jesu li to nepremostive brige??? Itekako.

   Ljudi koji se bave muzikom ostavili su dobar dio svog života posvećujući se upravo - muzici. Koliko ih ima visoko obrazovanih, a da to ne ni znate!? Fakultetsko obrazovanje/zvanje nije nimalo jeftino, a ni naplativo u našem podneblju. Nisu to ljudi koji šire virus i "grabe" od nesrećnog naroda. To su oni koji umiju poštovati domaćina i biti sami takvi. Održati solidarni koncert. Oni koji će civilizovano i strpljivo slušati konstruktivne savjete i pridržavati se mjera kako bi sve ovo bilo - juče. Razmislite, da li ova tišina odjekuje glasnije nego ikad?

Sandro Limić

*Napomena: Stav autora teksta ne odražava stav redakcije portala Katera!