Skoro u čitavom ravničarskom dijelu BiH koji je poznat po uzgoju povrtlarskih kultura skoro da nije bilo ozbiljnog poljoprivrednog proizvođača, a da pred kućom nije bio parkiran "Tamić" kako su ga od milja zvali.

Od Lijevča polja, Posavine i Semberije kao vrijedni mravi vozili su voće i povrće širom tadašnje Juge. Da bi se došlo u posjed jednog novog primjerka bilo je potrebno i više od novca, kako sada tako i tada stara dobra "štela" je imala svoju ulogu.

Neko bi za vas kod Slovenaca morao da urgira ili garantuje da kupite novog "Tamića", jer je potražnja bila veća od ponude. Jedno mjesto je posebno došlo do izražaja, a to je najveće selo u BiH gdje je u prosjeku svaka kuća imala ovaj kamion.

Sembersko Crnjelovo najveće je selo u BiH i obuhvata površinu od oko 6.300 hektara, od čega je najveći dio pod plodnim oranicama. Mali "Tamići“ prije rata danonoćno su prevozili crnjelovačko povrće do pijaca u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Splitu, Osijeku.

Tokom ljeta Crnjelovčani bi zaradili toliko da su mogli obnoviti namještaj u kući, kupiti novu bijelu tehniku, skućiti se i ostaviti dovoljno novca i za narednu sjetvu.

- Ja sam "Tamić" kupio 1988. godine pred Novu godinu. Ovdje je bilo tih kamiona koliko god hoćeš. Prije ovog sam imao kratkog, kupljenog 1981. godine i njega sam vozio do kupovine novog. Tada je već bilo nagomilano kamiona, nema kuće da nije imala. Poslije 1991. godine se manje kupovalo i išlo, nije se smjelo - priča za InfoBijeljina Stanko Novaković iz Donjeg Crnjelova, koji dodaje da se "Tamić" danas sve manje vozi.

Stanko Novaković/Foto: infobijeljina.com

Semberski kupus u tanjirima u Beogradu

Prema njegovim riječima, ostala je jedino pijaca u Bijeljini gdje "Tamić" danas vozi.

Od početka rata do danas se voze samo kratke relacije, a nekada je ovaj "Tamić" vozio semberski kupus u Beograd, Sarajevo, Zenicu, Travnik.

- Nekada sam vozio i ja u Beograd, Sarajevo, ali sam pretežno vozio u Travnik. Kako je rat počeo to je stopirano. Slabo ima tog posla, smanjilo se, nema ljudi, odlaze sa sela, napuštaju mladi. To će se svesti da evo u ovom našem sokaku ostane par kuća samo - rekao je Stanko.

"Džaba pare, potražnja bila ogromna"

S obzirom na to da je u Crnjelovo stizalo najviše novih malih kamiona, koji su nabavljani u mariborskoj fabrici TAM, Slovenci su često pitali gdje se nalazi "taj grad – Crnjelovo".

- Koliko je bilo domaćinstava u Crnjelovu, toliko je bilo "Tamića". Gdje idu toliki "Tamići", koji je to grad, pitali su se. Teško sam prvi kamion i dobio, jer je bila velika potražnja, džaba i pare. Bilo je, ako imaš devize u džepu, odeš i uplatiš u njihovu banku pare i odmah možeš voziti kamion. Sada se taj broj smanjio, jer ljudi voze sa prikolicama na pijacu. I ja vozim rijetko kamion, i ne treba mi. Ne vozi se mnogo, pa je u dobrom stanju, očuvan je. Vozim do fabrike "Sava" i povremeno lubenice na pijacu. Svi danas i koji voze do Bijeljine je na pijacu i to je to - rekao je Novaković.

Video: RTRS

Umjesto "Mercedesa" birali "Tamić"

Cijena "Tamića" u to vrijeme je bila i do 50.000 maraka, a Crnjelovčani kažu da se za par mjeseci uspješne trgovine povrćem mogao zaraditi kamion.

- Ovaj moj "Tamić" je bio 30.000 maraka, a ljudi su 1990. godine plaćali i po 50.000 tadašnjih maraka. U to vrijeme se moglo otići u Njemačku i kupiti "mercedes" za te pare. Kada sam kupio ovaj kamion, nije imao rezervnu kutijicu sijalica. Slovenci su se izvinjavali i obećali mi poslati na kućnu adresu, a ja u to nisam vjerovao. Nakon mjesec i po dana, meni je poštar došao i rekao da me u pošti čeka paket. Otišao sam, ne znajući od koga je mogao stići. Iz Maribora je stigla kutija sa rezervnim sijalicama - priča sagovornik portala "InfoBijeljina".