U Gradišci i Beogradu u ponedjeljak, 1. maja, biće obilježeno 28 godina od stradanja Srba u Hrvatskoj u zločinačkoj akciji "Bljesak", kojom je za samo 36 sati iz Zapadne Slavonije u planskom udaru hrvatske vojske protjerano 15.000 Srba, a ubijeno 283, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar "Veritas".

U Gradišci će biti služen parastos, položeni vijenci i cvijeće, a predviđeno je i obraćanjem zvanični kod spomen obilježja, s početkom u 10.30 časova, dok će u Beogradu u 11.00 časova biti služen parastos u crkvi Svetog Marka i položeno cvijeće u Tašmajdanskom parku na spomen ploču stradalim Srbima.

"Veritas" u saopštenju podsjeća da je zločinačka akcija "Bljesak" izvedena 1. i 2. maja 1995. godine i ukazuje da su hrvatski i haški sud osudili veliki broj zarobljenih Srba na dugogodišnje kazne zatvora za razne ratne zločine, dok haško tužilaštvo nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za zločine u "Bljesku".

U saopštenju se ukazuje da je pred nacionalnim pravosuđima Hrvatske, Srbije i BiH, protiv pripadnika hrvatskih oružanih snaga pokrenuto nekoliko krivičnih postupaka za zločine nad Srbima u toj akciji, koji nisu odmakli dalje od predkrivične faze.

- Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već 28 godina postavljamo ista pitanja - ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procjenjuju ko i kada krši zakone i običaje koji regulišu vođenje rata? - naveli su iz "Veritasa".

Pod kodnim nazivom "Bljesak" hrvatske oružane snage su 1. maja 1995. godine izvršile agresiju na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu Republike Srpska Krajine, u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN /UNCRO - Sektor "Zapad"/.

Protiv zapadnoslavonskih Srba, odnosno oko 15.000 žitelja i oko 4.000 vojnika, krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga.

Zaštitne snage UN, na vrijeme upozorene od hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući svoje "štićenike" na milost i nemilost agresoru, podsjetili su iz "Veritasa".

Sjećajući se Jasenovca iz 1941. i Pakračke Poljane iz 1991. godine, narod Zapadne Slavonije krenuo je u egzodus prema Republici Srpskoj.

Na putu prema "mostu spasa" na rijeci Savi, sustizale su ih avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci, a ranjenici su klani ili gaženi tenkovskim gusjenicama.

U ovoj akciji su, prema "Veritasovim" podacima, poginule i nestale 283 osobe, uključujući 114 civila /40 odsto/, a među žrtvama je 56 žena /20 odsto/, osam djece do 14 godina /tri odsto/ i i 75 osoba preko 60 godina starosti /27 odsto/.

Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvijetljena sudbina 172 osoba ili 61 odsto, dok se kao nmestali vodi još 111 osoba ili 39 odsto, među kojima je 48 civila, uključujući i 22 žene.

Od posmrtnih ostataka 148 žrtava iz grupnih grobnica, do sada ih je 120 identifikovano.

I kad se identifikuju ekshumirani a neidentifikovani, njih 28, ostaju nepoznata grobna mjesta za 83 posmrtna ostatka ili 29 odsto, ukazali su iz "Veritasa".

Oko 1.450 pripadnika Srpske vojske Krajine je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN, od kojih su mnogi prošli teška psihička i fizička maltretiranja u Bjelovaru i Varaždinu.

Hrvatski sudovi su osudili velik broj zarobljenih Srba na dugogodišnje kazne zatvora za razne ratne zločine, koje su izdržavali u zloglasnom zatvoru Lepoglava, a nekoliko desetina zarobljenika prošlo je višegodišnje specijalne torture zloglasne Lore u Splitu.

Civili koji nisu mogli ili nisu željeli napustiti svoja ognjišta, smješteni su u logore za civile, a za to vrijeme pravoslavni hramovi i srpska imanja su opljačkana, opustošena i uništena.

Uskoro su i ovi civili, uz pomoć zaštitnih snaga UN i humanitarnih organizacija, preveženi u Srpsku i Srbiju, od kojih se do sada vratilo tek oko 1.500 ljudi, uglavnom starije dobi, dok su se ostali rasuli po cijelom svijetu.

Savjet bezbjednosti UN Rezolucijom 994 od 17. maja 1995. godine od Hrvatske je zatražio da povuče svoje snage iz zone pod zaštitom UN, a od sukobljenih strana da se povuku iz zone razdvajanja uspostavljene Zagrebačkim sporazumom o primirju iz 1994. godine.

IZ "Veritasa" su dodali da je Hrvatska ignorisala ovu rezoluciju, jer nije imala ultimativan karakter niti je propisivala kaznene mjere za neispunjavanje obaveza.

Sve ove činjenice bile su poznate i Haškom tužilaštvu, koje nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za zločine u toj akciji, kao što Hrvatskoj ni Savjet bezbjednosti nikada nije uveo kaznene sankcije zato što je kao članica UN izvršila agresiju upravo na zaštićenu zonu organizacije kojoj je i sama pripadala.

Ali, zato je Haško tužilaštvo je već 25. jula 1995. godine optužilo tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Krajine Milana Martića da je 2. i 3. maja 1995. godine "za odmazdu izdao naređenje vojnim organima Republike Srpske Krajine da granatiraju Zagreb", usljed čega je poginulo šest civila.

On je osuđen i da se pri tome "nije pridržavao zakona i običaja koji regulišu vođenje rata" i osuđen pravosnažno na 35 godina zatvora.

Pred pravosuđima Hrvatske, Srbije i BiH, protiv pripadnika hrvatskih oružanih snaga pokrenuto je nekoliko krivičnih postupaka za zločine nad Srbima u toj akciji, koji nisu odmakli dalje od predkrivične faze.

U avgustu 2021. godine iz Tužilaštva BiH u Hrvatsku je upućena zamolnica o ustupanju krivičnog gonjenja protiv 14 hrvatskih komandanata koji su učestvovali u akciji "Bljesak", inicirano krivičnim prijavama Centra javne bezbjednosti Banjaluka iz 2006. i 2007. godine.

Tu zamolnicu je Vlada Hrvatske odbila po hitnom postupku uz obrazloženje da "dokumentacija i materijal koji su dostavljeni ne daju nikakav osnov za postupanje pravosudnih tijela u Hrvatskoj", podsjeća se u saopštenju.

S druge strane, u martu 2020. godine na zagrebačkom Županijskom sudu, nakon višegodišnjeg postupka, nepravosnažno su u odsustvu osuđeni Milan Martić, predsjednik Republike Srpske Krajine, na sedam godina zatvora, i Milan Čeleketić, komandant Srpske vojske Krajine, na 20 godina zatvora.

Martić i Čelektić su osuđeni zbog "osvetničkog raketiranja hrvatskih gradova /Zagreba i Karlovca/ nakon vojno-redarstvene akcije Bljesak", iako su ispaljivanje raketa naredili u toku izvođenja hrvatske agresije i kao upozorenje agresorima da obustave napad na srpsku oblast pod zaštitom UN.