Dok čekamo da bude završena Socijalna karta Republlike Srpske, jedan od pokazatelja o broju ugroženih građana u Srpskoj mogao bi da bude i spisak novčane pomoći za grijanje koja se ovih dana dijeli penzionerima, borcima i porodicama koje primaju dječiji dodatak.

A,spiskovi Vlade Republike Srpske kažu da je više od 67.000 ugroženih ljudi čija domaćinstva ispunjavaju uslove za dodjelu finansijske pomoći za troškove grijanja.

Riječ je o penzionerima koji primaju do 350 maraka penzije, nezaposlenim borcima, borcima starijim od 60 godina u stanju socijalne potrebe, korisnicima socijalne pomoći i dječijeg dodatka, kojima će biti uplaćeno po 476 KM iz instrumenta pretpristupne pomoći IPA 3 za 2023. godinu Evropske unije.

Situacija na terenu teža

Novac za grijanje dobilo je tako 18.200 penzionera, osam odsto od ukupnog broja u Srpskoj. Na težak položaj najstarije populacije ukazuje se već godinama, a zbog malih penzija građani treće dobi nerijetko pozajmljuju novac za redovne troškove. Najveću stavku u kućnom budžetu svakako čine ogrev i lijekovi.

U najvećem gradu Srpske, prema podacima Udruženja penzionera Banjaluka, ima 1.955 penzionera sa najnižom penzijom – do 275 KM.

– Te penzije su male i ne mogu zadovoljiti životne potrebe, pogotovo ako neko živi sam. Posebno je skupo grijanje, i gradsko i ogrev. Metar drva sa rezanjem košta oko 170 maraka; to je velika stavka i za porodice, a naročito za penzionere sa niskim primanjima. Ova novčana pomoć za grijanje će dobro doći, neko će platiti ogrev, nabaviti drva ili drugi energent, neko će potrošiti za režiju, neko za lijekove, ali neće riješiti dugotrajno problem penzionerima sa niskim primanjima – poručuje predsjednik Udruženja Zoran Uletilović.

Uslove za dodjelu finansijske pomoći za troškove grijanja ispunjavaju i 16.262 borca. Međutim, predsjednik Boračke organizacije Gradiška Milovan Gagić uvjeren je da je situacija na terenu i teža od ovih brojki.

– Mi kao boračka organizacija nismo bili uključeni u te spiskove, EU je dala novac, a Vlada Republike Srpske je odlučila da neke kategorije novčano pomogne, koji su po njihovoj socijalnoj karti spali u tu kategoriju – rekao je Gagić, dodavši da više od 35 odsto boraca živi u jako teškom stanju. Od toga, dvije trećine boluje od najtežih bolesti, karcinoma, moždanog udara.

Jednokratna pomoć nije rješenje

I on smatra da jednokratne pomoći nisu rješenje.

– Borcima trebaju mjesečna primanja. Najave o jedinstvenom mjesečnom dodatku su dobar pomak, ali iznos nije ni blizu dovoljan. Osnovica od tri marke znači da će borac prve kategorije imati 150 KM. Sa ovim standardom i inflacijom, to je kap vode u moru za borce, a i na to smo čekali 28 godina. Nadam se da ćemo još uspjeti da poboljšamo stanje jer borci nemaju puno vremena – naglašava Gagić.

Nenadanu pomoć za grijanje ove zime dobiće još 32.000 naših građana koji primaju socijalnu pomoć, te dječiji dodatak.

Da im redovno stižu zahtjevi građana za pomoć svjedoče i u Crvenom krstu Republike Srpske, koji svakodnevno pruža podršku ugroženima putem javnih kuhinja i podjelom humanitarnih paketa.

– Imamo konstantne zahtjeve za pomoć, kako kroz osnovna sredstva za život, u hrani, lijekovima, tako i za nabavku kućanskih aparata. Prošle sedmice smo, u saradnji s italijanskim Crvenim krstom, podijelili šporete na drva za 133 porodice u Srpskoj, na migrantskoj ruti od Bratunca, Zvornika, Milića, Vlasenice do Krajine. Poznajući stanje u domaćinstvima znam da je za njih, poslije kreveta, najvažnija stvar obezbijediti šporet, jer on ne služi samo za grijanje, već i za pripremu ručka, pa čak mijenja i veš mašinu – ispričao je generalni sekretar Rajko Lazić.

Manjkav spisak

Hvale vrijednosti je svaka pomoć u ovo krizno vrijeme, ocjenjuje Ljubo Lepir, profesor socijalne politike na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, ali ne i način dolaska do korisnika pomoći za grijanje. On pojašnjava zašto nam taj spisak ne pokazuje pravo stanje socijalnih potreba u Srpskoj.

– Pokupe se podaci o najnižoj penziji, o primanju socijalne pomoći i dođe se do ovog broja korisnika određenih prava, ali to su isključivo administrativni podaci. Za primanje novčane pomoći, na primjer, morate ispunjavati pet kriterijuma: biti radno nesposobni, nemati nikoga, nemati imovinu i onda je tu mali obuhvat ljudi, a mnogi koji su siromašni ostaju van tih kriterijuma. Jedan problem ovih spiskova je nedovoljna preciznost, a drugi nedovoljna obuhvatnost. Socijalna karta bi tu i te kako pomogla, jer je jedan od rezultata te socijalne karte međusobna razmjena podataka, ali i uspostavljanje novih kriterijuma – precizira Lepir.

Socijalna karta

A koliki je stvarni broj ugroženih u Srpskoj kojima je potrebna pomoć institucija, najbolje bi trebalo da pokaže Socijalna karta na koju se čeka više od decenije.

Socijalna karta kao jedinstveni registar bi trebalo da sadrži podatke o socijalno-ekonomskom statusu lica korisnika prava i usluga iz oblasti socijalne zaštite.

– Karta će nam reći koliko ima takvih ljudi na teritoriji Banjaluke, ali ako nema adekvatne pomoći za te ljude onda nam taj dokument neće ništa značiti – rekli su iz banjalučkog udruženja penzionera.

Podsjetimo, tim za izradu socijalne karte u Srpskoj formiran je u januaru ove godine, a prema posljednjim najavama karta je trebala biti završena do kraja juna.

– Socijalna karta je značajna iz više razloga, a jedan od njih je to što, na primjer, danas određena davanja prema nekoj kategoriji društva realizuje ministarstvo, Vlada Srpske, grad, opština, nevladin sektor, a pritom niko nema podatke o tome da li je možda jedan čovjek dobio pomoć od svih tih institucija, dok neko drugi nije dobio ni od koga – rekao je ranije premijer Radovan Višković.

Autor: Nataša Telebak