Uoči prazničnog dana kada mnogi dječaci dobijaju ime Petar ili Pavle, poznat kao Petrovdan, od davnina običaj je kod Srba da se pale lile koje se prave od mlade kore breze ili trešnje. Ovaj praznik je vezan uglavnom za mlade i djecu, a lile se pale na mjestima gdje se narod okuplja. Veče prije Petrovdana lile se pale kako se ne bi zaboravile žrtve hrišćana koji su, braneći svoju vjeru progonjeni, mučeni, vezani za stabla drveća, natapani smolom i spaljivani.
Foto: Fejsbuk/ Lilalofest
U našem selu običaj je bio da se ovaj praznik dočeka sa velikom radošću. Tada nas je bilo petoro unučadi. Kako je Petrovdan padao u vrijeme raspusta, čitave čerge djece okupile bi se u selu koje se bar tokom tih dana pretvorilo u pravu malu varošicu. Čim bi se sunce izborilo sa jutarnjom rosom, baka bi nas poslala u polje. Satima bismo brali cvijet petrovac od kog smo pravili vijence. Te male vijence, isprepletene od raznog poljskog cvijeća, nosili bismo do kolibe. Nagrada za ovaj trud bio je jedinstveni bakin kajmak, koji bi ona vještim rukama savila u oblik sarme. Svako je dobijao svoju porciju. Pet malih vijenaca krasilo bi kolibu do narednog Petrovdana.
Foto: Fejsbuk/ Lilalofest
Odrasli su nam pomagali da napravimo lile. Svako je imao neku tajnu kako da plamen duže i jače gori. To je bio poseban dan kada nismo odlazili na spavanje kad i kokoške. Krošnja jabuke koja je rasla ispod kuće, a na koju je bila okačena ljuljaška, bila je pravi ringišpil. Na visoku granu kačili smo štipaljku, koju je onaj ko je na redu morao da obori. Pošto sam imala nepunih dvadeset kilograma, često je to samo meni polazilo za rukom. Dječija graja i pjesma odjekivala je šumom. Tad su se sve šumske zvijeri sklanjale u skrovišta, dok smo do tog dana mi zazirali od njih. Na okolnim brdima gdje su vatre gorjele i stapale se u daljini sa sjajem zvijezda na vedrom nebu, trajala je neprestana borba, čija će se vatra posljednja predati. Prije spavanja kroz mala okna prozora gledali smo kako vatre gore kao svici.
Ovo veče pred Petrovdan je oblačno i tmurno. Miris spaljene gume para vazduh, ali i divna sjećanja na dane kada je ovaj praznik bio najsvečaniji događaj za jedno dijete.
Piše: Bojana Marković