Uroš Bojanić obradovao je Istočno Sarajevo, kada je u četvrtak osvojio svjetsku bronzu.

Za portal „Katera“, takmičar Džiju-džicu kluba „Slavija“ priznaje da se osjeća nevjerovatno, kao i da je u osvajanje medalje vjerovao od samog početka priprema.

- Velika je čast predstavljati svoj klub, grad i Republiku Srpsku na drugom kraju svijeta. Medalja mi mnogo znači jer sam uložio puno truda i vremena što se na kraju isplatilo. U martu sam, u jednoj od izjava nakon osvajanja Evropskog prvenstva, naglasio da je krajnji cilj za ovu godinu osvajanje svjetske medalje i drago mi je što sam taj cilj ispunio – rekao nam je Uroš, priznajući da su mu i evropsko zlato i svjetska bronza posebne medalje na svoj način.

Ističe da će svjetsku medalju pamtiti najviše po pripremama koje, kako objašnjava, nisu išle najsjajnije.

- Plan je bio da na polusezoni napravim samo kraću pauzu jer sam nakon osvajanja Evropskog prvenstva nastavio da nastupam na regionalnim i međunarodnim takmičenjima i time održavao odličnu formu u kojoj sam bio. Međutim, tada su krenule povrede koje su me mučile sve do pred sami polazak u Kazahstan, ali nije bilo prostora za izgovore i uprkos tome sam trenirao i uspio dobro da se pripremim. Puno mi je značio međunarodni pripremni kamp kod nas u Istočnom Sarajevu, u oragnizaciji našeg kluba, kao i pripremni kamp reprezentacije Republike Srpske u Trebinju – ispričao nam je Uroš.

Prema njegovim riječima, pored povreda, pojavilo se mnogo tehničkih i finansijskih komplikacija oko samog odlaska, tako da ova medalja, priznaje, za njega ima veliki značaj i težinu.

- Nakon svega toga borbe mi nisu teško pale, u stvari sam ih jedva čekao. Naravno svaka borba je bila naporna jer na Svjetsko prvenstvo dolaze najbolji od najboljih i tu nema lakih borbi. Kao najtežu bih izdvojio borbu u četvrtfinalu protiv Rusa Kuleshov Aleksandra kojeg sam na kraju savladao rezultatom 20:16 – iskren je naš sagovornik.

Foto: Ustupljena fotografija

Kako kaže, utisci tek treba da se slegnu, ali priznaje da ostaje žal za najsjajnijim odličjem i titulom prvaka svijeta, što je njegov krajnji cilj.

- Smatram da uvijek može bolje ali sam zadovoljan iz razloga što sam ispunio cilj koji sam sebi zadao – istakao je Uroš.             

Uroš je zadovoljan i što je turnir prošao bez povreda, te nastavlja da radi i trenira punim kapacitetom, postavlja nove ciljeve i teži ka njihovom ispunjavanju.

Što se tiče narednih planova, Uroša za nepunih 20 dana očekuje Otvoreno prvenstvo Balkana u Podgorici gdje „napada“ titulu prvaka, a nakon toga međunarodni turnir, u organizaciji Džiju-džicu kluba „Slavija“, „Istočno Sarajevo OPEN“.

Uroš je čestitao ostalim momcima iz reprezentacije koji su nastupili na ovom Svjetskom prvenstvu na odličnim borbama i rezultatima, ali i zahvalio se ljudima bez kojih, kako kaže, ništa ne bi bilo moguće.

- Htio bih da se zahvalim svojim trenerima, pogotovo treneru Danijelu, svojoj porodici, kao i sparing partnerima, kolegama iz reprezentacije i prijateljima iz kluba koji su moja druga porodica, na neizmjernoj podršci u svim teškim momentima kroz koje sam prolazio kako bih došao do ovog uspjeha. Ja, pored svoje države, grada i kluba, predstavljam sve te ljude na ovim takmičenjima. Nedavno se sve ovo činilo kao da je nedostižno i nemoguće, ali uz prave ljude sve može da se ostvari – zaključio je Uroš u razgovoru za naš portal.