Postoje događaji koje vrijeme ne može izbrisati iz pamćenja jednog grada. Jedan od njih je i Veliki povodanj od 10. novembra 1896. godine, koji je u istorijskim arhivama ostao zabilježen kao jedna od najvećih prirodnih katastrofa koje su pogodile Višegrad i cijelo Podrinje.

Uslijed dugotrajnih i obilnih padavina u novembru 1896. godine došlo je do velikih i katastrofalnih poplava koje su pogodile široko područje Podrinja. Posebno teško bilo je u Višegradu, gdje je Drina pokazala svu svoju silinu i razornu snagu. Nabujala Drina pretvorila se u nezapamćenu vodenu stihiju koja je odnijela veći dio grada i gotovo potpuno prekrila most Mehmed-paše Sokolovića.

Već sljedećeg dana voda se počela povlačiti i ponovo se ukazao most, ali bez kamene ograde koju je odnijela bujica. Ni silina velike vode nije uspjela da slomi veliki kameni most. Ovaj povodanj bio je jedno od najvećih iskušenja u njegovoj istoriji. Upravo je u tome njegova posebna vrijednost – opstao je jer je građen od kamena, ali i od znanja, umijeća i vizije njegovih graditelja.

Foto: visegradskevijesti.com

Svoju razornu snagu pokazao je i nabujali Rzav, koji je poplavio dio Nove Mahale i u svom silovitom naletu odnio drveni most, ostavljajući za sobom dodatna razaranja.

Tako su Drina i Rzav tog novembarskog dana pretvorili Višegrad u grad pod vodom, ostavljajući za sobom pustoš i stradanje.

Istorija nam pruža podatke o visini vode, razmjerama razaranja, materijalnim gubicima i ljudskoj nesreći koja je zadesila Višegrad tih dana.

Ono što ovaj događaj čini posebno značajnim jeste činjenica da nije ostao zabilježen samo na fotografijama i istorijskim dokumentima, već je dobio trajno mjesto u književnosti.

Sjećanje na Veliki povodanj, strah, neizvjesnost, solidarnost i nemoć ljudi pred prirodom ostalo je da živi i na stranicama jednog od najznačajnijih romana naše književnosti.

I možda je to i prava vrijednost Andrićevog djela: ono što bi bez književnosti moglo ostati samo kao podatak iz prošlosti pretvoreno je u trajno svjedočenje o jednom vremenu, ljudima i gradu koji je, uprkos velikom stradanju, nastavio da živi.

Dok se ovih novembarskih dana sjećamo povodnja, već naredne godine obilježavamo značajan jubilej – 450 godina od završetka gradnje mosta.

Vjekovi su potvrdili ono što je Andrić zapisao: u svijetu u kojem sve prolazi i nestaje, ćuprija na Drini, uprkos svim izazovima, iskušenjima i stradanjima, ostaje da svjedoči da je zaista sazdana za vječnost!

Autor: Divna Vasić