Milena Pavlović iz Vlasenice na pragu je da ostvari san svakog planinara, odnosno da osvoji vrh Himalaja, a za uspon na najviši svjetski planinski lanac pripremala se čak dvije i po godine.

Članica vlaseničkog planinarsko-ekološkog društva “Acer” u osvajanje Island Pika, jednog od najzahtjevnijih vrhova Himalaja, koji se nalazi na 6.189 metara nadmorske visine, otišla je kao član međunarodne ekspedicije. Uspon, koji je započeo juče, trebalo bi da traje 21 ili 22 dana, u zavisnosti od vremena.

- Najveći problem tokom uspona predstavlja visinska bolest. Koliko god da je sportista spreman, ne zna se kako će se njegov organizam nositi sa visinskom bolešću, jer već poslije 5.000 metara raspolažemo sa nekih 30 odsto kiseonika - kazala je Pavlovićeva.

Prema njenim riječima, ukoliko vođa tima ustanovi da neki član ima ozbiljnih problema koje ne može riješiti, prekida sa ekspedicijom i spuštaju ga na niže visine, da ne bi došlo do edema mozga ili pluća.

- Nadam da će svaki član naše ekipe uspjeti u svom naumu i da ćemo na Island Piku istaći zastave naših društava - dodala je Pavlovićeva.

Na više od 5.500 metara nadmorske visine očekuje i do minus 35 i 40 stepeni, a kako kaže, iz planinarskog društva obezbijedili su joj ekspedicijsku opremu koja je testirana.

- Tokom prvih deset dana spavaćemo u lodževima, gdje imamo pristup internetu, što znači da se svakih nekoliko dana mogu javiti da sam dobro. Sve zavisi od vremena, jer postoji mogućnost da u baznom kampu provedemo i nekoliko dana - rekla je Pavlovićeva dodavši da bi, ako sve bude u redu, u Vlasenicu trebalo da se vrati početkom novembra.

Da bi uopšte dobila priliku da se upusti u ovu avanturu, morala se, kaže, pripremati više od dvije i po godine.

- Za planinara je najvažnije da, koliko god da je fizički spreman, bude psihički stabilan. Pripreme su tražile mnogo odricanja, svaki vikend na planini. Svakog petka, nakon posla, išla sam na planinu, a vraćala se u nedjelju uveče. To je podrazumijevalo penjanje i u ljetnim i u zimskim uslovima. U ljetnim uslovima - penjanje na stijenama, a u zimskim po ledenjacima, u navezama, jer mi, na kraju krajeva, u ekspediciji hodamo u navezi i zavisni smo jedni od drugih - rekla je ona.

Dodala je da tokom uspona svaki planinar na leđima nosi i teret od tridesetak kilograma.

- Umor koji osjetimo nakon deset kilometara hoda po ravnom, na velikim visinama, u nedostatku kiseonika, osjetimo nakon 100 ili 200 metara. U toku priprema smo računali i na teret koji ću nositi tokom uspona pa sam se trudila da ruksak bude opterećen bar 20 kilograma, tako da sam spremna i za to - kazala je Pavlovićeva, koja je programer po struci.

Planinarenjem je počela da se bavi 2015. godine iz nužde, a taj hobi ubrzo je prerastao u veliku ljubav i strast. Tako je za osam godina, uz podršku kolega planinara, osvojila brojne vrhove.

- Kada sam krenula na svoj prvi ozbiljniji pohod na Monblan, moja planinarska porodica organizovala je sastanak na koji su svi donijeli opremu koju imaju, odabrali su ono najbolje i najpotrebnije i spakovali me. Tako je bilo i ovog puta - istakla je Pavlovićeva.

Oduševljenje ne krije ni predsjednik vlaseničkog Planinarsko-ekološkog društva “Acer” Dragan Ilić, koji dodaje da su ponosni na svoju planinarku, koja je krenula u pohod na Himalaje.

- Milena Pavlović vjerovatno je najbolja žena alpinista u BiH, što potvrđuju njeni rezultati posljednjih nekoliko godina. Kao kruna svega je uspon na Himalaje. Sve zavisi od nje, a vjerujemo da će ona ostvariti taj san. Naši planinari pohodili su ranije Kilimandžaro, vrh Kavkaza te Monblan, ali ne i Himalaje - rekao je Ilić.

Rizik

Milena Pavlović je naglasila da je do sada i odustajala od nekih pohoda, jer zdravlje nije vrijedno rizika, ali se nada da će sada doći do vrha Himalaja.

- Vrijeme je nepredvidivo na velikim visinama. Kada počne da grmi ili kada je magla ne razmišljamo o nastavku. Mnogo puta sam se vratila sto metara ispod samog vrha - rekla je Pavlovićeva.

Piše: Miloš Vasiljević