Ove sedmice, od 24. do 31. oktobra, obilježava se, po drugi put u BiH, Sedmica medijske pismenosti.

S obzirom na to da društvene mreže i virtuelna stvarnost postaju svakodnevnica, medijska pismenost potrebna je svima.

Međutim, u našem društvu sve ostaje samo na „potrebi“ jer javnost u Republici Srpskoj i BiH nije dovoljno medijski opismenjena ni upućena u osnovne karekteristike i smjernice ove vrste pismenosti.

O važnosti obilježavanja Sedmice medijske pismenosti, ali i o tome šta je, zapravo, medijska pismenost, za Katera portal govorio je Vuk Vučetić, doktor komunikoloških nauka i docent na Katedri za novinarstvo i politikologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Vučetić, na početku razgovora za naš portal naveo je da u savremenom medijatizovanom svijetu praktično nema pismenosti bez medijske pismenosti. Kako kaže, Sedmica medijske pismenosti jedan je od pozitivnih načina promocije medijske pismenosti, ali i podizanja svijesti o značaju i ulozi medija i medijskih tehnologija u savremenom društvu. 

- Tokom obilježavanja Sedmice medijske i informacione pismenosti biće organizovan Sajam medijske i informacione pismenosti. Na sajmu će učestvovati veliki broj različitih aktera, koji će predstaviti svoje aktivnosti iz ove oblasti. To je sjajna prilika da se građani upoznaju sa pojmom medijske pismenosti  – rekao je on.

Vučetić se vratio na početak i, za one neupućene, detaljno objasnio šta je, ustvari, medijska pismenost.

Određena znanja, vještine i kompetencije potrebne za snalaženje u novom digitalnom medijskom okruženju obuhvaćena su pojmom medijska pismenost, a, najkraće rečeno, medijska pismenost predstavlja tri dominantne vještine, počinje on, detaljno objašnjavajući svaku vještinu.

- Prva vještina se odnosi na prepoznavanja kvalitetnih, vjerodostojnih izvora informacija, te dolazi do izražaja danas, u eri poplave različitih „divljih“ portala u onlajn prostoru, talasa dezinformacija, „fake news-a“, te teorija zavjere. Aktivni kreatori različitih sadržaja su sve više pojedinci na društvenim mrežama, tviteru, fejsbuku, instagramu, tik toku, a kako se broj ovih kreatora povećava, tako raste i izazov razlikovanja kvalitetnih izvora i onih koji to nisu – ističe on.

Vučetić drugu vještinu, analizu medijskih sadržaja, ističe kao najvažniju, objašnjavajući je kao sposobnost čitanja između redova informativnih sadržaja i vijesti, analize skrivenih poruka u reklamama ili drugim sadržajima masovne kulture, pa čak i verifikacije vjerodostojnosti objavljenih sadržaja. Osim toga, u ovu vještinu, on ubraja i mogućnost prepoznavanja stereotipa i predrasuda u filmovima za djecu i odrasle, serijama, muzičkim spotovima, kao i sposobnost razlikovanja satire, ironije i humora.

Kao treću, kako kaže, možda i najvažniju vještinu, ističe vještinu kreiranja sadržaj.

- Onaj ko posjeduje vještine da kreativno izrazi svoj stav dobija mogućnost da se njegov glas čuje snažnije u kakofoniji različitih objava i sadržaja - dodaje on.

Foto: Ustupljena fotografija

Objašnjavajući osnovne vještine medijske pismenosti, naš sagovornik podsjeća da medijsku pismenost, kao važnu kompetenciju koju bi trebalo uvrstiti u obrazovni sistem, ovaj sistem još uvijek nije prepoznao.

Prema njegovim riječima, u procesu ubrzanog razvijanja medija, ne posvećuje se dovoljno pažnje da se građani nauče njihovom pravilnom korišćenju, pa su pojedinci praktično prepušteni da se sami, u skladu sa ličnim kapacitetima, snalaze u „medijskoj džungli“.

- Da bi se trenutno stanje promijenilo važno je pokušati stvoriti široku koaliciju različitih aktera, resornih ministarstava, obrazovanih institucija, nevladinih organizacija, medija  i pojedinaca, koji će raditi zajedno na kreiranju kvalitetnijeg ambijenta za razvoj medijske pismenosti – istakao je Vučetić.

Rješenje vidi u sistemskom pristupu kreiranja kvalitetne domaće literature i TV emisija prilagođenih djeci različitih uzrasta, a koje će se baviti medijskom pismenošću u najširem smislu, te uključivanje medijskog opismenjavanja u dio obrazovnog sistema.

- Sama ideja obrazovanja se u najširem smislu odnosi na stvaranje formalno pismenih ljudi koji su spremni da preuzmu odgovornost za svakodnevne aktivnosti i donose političke odluke. U tom kontekstu, obrazovni sistem bi svakako morao da stvara formalno pismene ljude za digitalno vrijeme u kojem živimo. Biti formalno pismen danas, u digitalnom dobu, znači biti medijski i digitalno pismen –  naveo je Vuletić i dodao da je potrebno kritički promišljati ulogu i značaj tehnologija, medija i novog digitalnog okruženja.

Katerin sagovornik, pak, smatra da je pozitivan iskorak uvođenje predmeta „Digitalni svijet“, koji se izučava u drugim i trećim razredima osnovnih škola u Republici Srpskoj, a za koji kaže da je „pozitivni indikator da će se u budućnosti stanje promijeniti“.

Govoreći o dječijoj izloženosti medijima, on je ukazao na još jednu potpuno neregulisanu oblast, privlačnu djeci i omladini - Jutjub i medijske fenomene – jutjubere, koje smatra sve uticajnijim kreatorima medijskih sadržaja.

- Suština je da jutjubere treba posmatrati kao bilo koje druge masovne medije koji kreiraju sadržaj sa ciljem privlačenja publike, a time i oglašivača.  Velika većina jutjubera kreira sadržaje za mlade, pa je samim tim i njihova odgovornost velika – naveo je on, dodajući da ostaje samo nada da će jutjuberi biti dovoljno svjesni da sadržaji koje objavljuju mogu imati uticaj na mlade.

Jasno je da najšira javnost uglavnom vrlo malo poznaje osnovne principe i načine funkcionisanja medija, a Vučetić, kao razlog tome, navodi njihov površan odnos prema medijskim sadržajima, u kojem ne propituju vjerodostojnost sadržaja, te nepostojanje kritičkog otklona.

Jedan od pokazatelja nekritičkog djelovanja ljudi u medijima, posebno u onlajn prostoru, je aktivnost „botova“, koje je Vučetić definisao kao onlajn vojnike, odnosno „profesionalnu publiku, koja je plaćena da prati sadržaje i da na njih reaguje prema diktatu onih koji ih plaćaju“.

Upozoravajući da je problem sa „botovima“ taj što, vulgarnim riječima, uvredama, huškanjem i nerijetko pozivima na nasilje, doprinose stvaranju tenzija, širenju govora mržnje i netrpeljivosti koja se iz virtuelne stvarnosti može preseliti u stvarnu fizičku stvarnost.

Iako nije jednostavano prepoznati botove, Vučetić je ukazao na neke njihove specifičnosti.

- Prije svega oni ne objavljuju originalne sadržaje, nego se njihova aktivnost svodi na komentarisanje već objavljenih sadržaja.  Zatim, vrlo često objavljuju iste ili slične zapaljive komentare. Oni imaju vrlo malo pratilaca, ali oni prate veliki broj drugih naloga i medija. Konačno, koriste lažne fotografije i lažna imena na društvenim mrežama – objasnio je naš sagovornik.