U Istočno Sarajevo u posljednjih nekoliko mjeseci stižu lijepe bokserske vijesti, te smo krajem septembra čitali i slušali o Đorđu Krsmanoviću, šampionu Evrope do 73 kilograma u boksu.

Šampion se, zna se, ne postaje lako. Zahtijeva, između ostalog, ljude koji posvećeno i konstantno rade na oblikovanju šampiona. Možda su najvažniji u procesu stvaranja šampiona treneri.

Jedan od važnih karika u stvaranju šampiona Krsmanovića je upravo njegov trener Aleksandar Ivanović.

Rođeni Fočak za portal „Katera“ ističe da je oduvijek volio borilačke sportove, a da se boksu okrenuo nakon povrede koja je prekinula njegovu profesionalnu fudbalsku karijeru. Vremenom je, dodaje, boks postao njegova jedina i najveća sportska ljubav.

- S obzirom na to da sam se ranije bavio fudbalom, sa ozbiljnijim boksom sam počeo nešto kasnije, prije otprilike pet godina. Ipak, vjerujem da sve u životu ima svoje vrijeme, pa tako i u sportu. Iskreno, u početku nisam imao želju da se borim – trenirao sam boks više za svoju dušu. Ali, na nagovor prijatelja, trenera i ljudi koji su vjerovali u mene, odlučio sam da se oprobam i u profesionalnom ringu – rekao je Ivanović.

U razgovoru za naš portal, prisjetio se i svog prvog profesionalnog meča.

 - Nisam imao tremu, jer pritisak dobro kontrolišem. Zanimljivo je da su ljudi oko mene bili pod većim stresom nego ja. Meni je to samo bio dodatni motiv da pokažem koliko volim ovaj sport – prisjetio se.

Foto: Ustupljena fotografija

Ivanović je, u međuvremenu, postao i trener, a kako navodi, prelazak iz takmičarskog dijela u trenerski posao desio se kada je osjetio potrebu da svoje znanje i iskustvo prenesem drugima.

- Boks me naučio disciplini, strpljenju i kontroli emocija, i želio sam da te vrijednosti prenesem mlađim generacijama. Trenerski posao sam doživio kao prirodan nastavak mog puta u boksu. I dalje treniram i radim na sebi, ali sada mi je poseban izazov i zadovoljstvo da gledam kako moji borci napreduju i postižu rezultate. Kada vidiš da neko, zahvaljujući tvom radu i podršci, pronađe sebe u ovom sportu, to je poseban osjećaj – objašnjava ovaj tridesetogodišnjak.

Napredak boraca, njihovo psihičko i fizičko jačanje je ono što Ivanovića inspiriše i motiviše u trenerskom poslu.

Posebno ga ispunjava, ističe, kada shvati da im je pomogao da pronađu vjeru u sebe.

- U trenerskom poslu ne prenosim samo znanje o boksu, već i vrijednosti poput discipline, poštovanja i upornosti. Boks za mene nije samo sport, već način života, i najveća nagrada mi je kada moji borci to istinski osjete – navodi u razgovoru za naš portal.

Foto: Ustupljena fotografija

Govoreći o motivaciji i mladim borcima, Ivanović ističe da je motivacija uvijek prisutna na početku, ali da ono što zaista razlikuje najbolje od dobrih je disciplina.

Disciplina, naglašava, ostaje i vodi naprijed čak i kad je najteže.

- U sportu, kao i u životu, ima dana kada ne ide sve po planu, kada padne moral ili samopouzdanje. Tada je najvažnije da se podsjetimo zašto smo počeli i da ne odustajemo od onog što volimo. Svojim sportistima uvijek govorim da nije problem pasti, nego da je problem ostati dolje. Trudim se da ih inspirišem primjerom, radom i iskrenim pristupom. Kad vide da sam i ja svakog dana u sali, da radim, učim i napredujem zajedno s njima — to ih pokreće. Na kraju, disciplina i ljubav prema onome što radiš uvijek pobijede – objašnjava Ivanović na koji način podiže moral i samošpouzdanje kod svojih boraca.

Veliku ulogu igra što, kako navodi, u sali imaju odnos kao jedna porodica.

- Svi se međusobno podržavamo, dijelimo i uspjehe i teške momente. Ta povezanost nas čini jačima i stvara atmosferu u kojoj svako ima prostor da raste, kako kao sportista, tako i kao čovjek – govori naš sagovornik.

Ivanović ističe da su, iako ih spaja ista stras, biti bokser i biti trener dvije potpuno različite uloge.

- Kada si bokser, fokusiran si na sebe, na svoj rad, pripremu, formu i cilj. To je borba koju vodiš sam sa sobom. Kada postaneš trener, tvoj pogled se širi. Odjednom više nisi u centru ringa, već si neko ko iz ugla vodi druge kroz njihove borbe. Učiš ih ne samo tehnikama, već i kako da razmišljaju, kako da ostanu mirni i hrabri kad je najteže – objašnjava Ivanović.

Prema njegovim riječima, teško je objasniti, ali i izabrati koja uloga mu se više dopada, jer u svakoj pronalazi nešto posebno.

- Biti bokser mi je dao snagu, karakter i iskustvo, dok mi je trenerski posao donio ispunjenje i osjećaj da mogu da utičem na druge. Možda bih rekao da mi je danas veće zadovoljstvo gledati svoje borce kako napreduju i ostvaruju rezultate. Tada osjetim isti adrenalin i ponos kao da sam ja u ringu. To je posebna emocija – navodi on.

Foto: Ustupljena fotografija

Ivanović se osvrnuo i na sve karakteristike koje su važne za jednog boksera/trenera kako bi uspio u ovom sportu.

Mentalna snaga je za to, navodi, jednako važna, ako ne i važnija od fizičke pripreme.

- Tijelo može biti u savršenoj formi, ali ako glava nije spremna — nema rezultata. U boksu, svaki udarac, svaka odluka u ringu dolazi iz fokusa i kontrole uma. Fizička priprema je temelj, ali mentalna stabilnost je ono što pravi razliku između prosječnog i vrhunskog sportiste. Moraš biti spreman da izdržiš pritisak, da ostaneš pribran i kad stvari ne idu po planu, i da nikada ne izgubiš vjeru u sebe – navodi on i dodaje:

- Za jednog boksera, ali i trenera, najvažnije su disciplina, dosljednost i strpljenje. Moraš znati kad da guraš naprijed, ali i kad da zastaneš i naučiš iz grešaka. A ono što ja posebno naglašavam jeste — ljubav prema onome što radiš. Bez nje, ni fizička ni mentalna snaga ne znače mnogo.

Svaki čovjek se tokom života suočava sa pritiscima i porazima, a sportistima su još i češći. Ivanović ih ne doživljava kao neuspjeh, već kao priliku za rast.

- Kada izgubiš, najvažnije je da ostaneš miran, da analiziraš i naučiš lekciju — samo tako postaješ bolji. U profesionalnom sportu sam, iz ličnog iskustva, poraz doživio samo jednom. Dogodio se u Njemačkoj, u borbi za WBF titulu svijeta. Taj trenutak mi je ostao gorak, jer sam bio na korak do ostvarenja sna. Ali upravo taj poraz me naučio najviše — o sebi, o strpljenju i o tome koliko je važno ostati dostojanstven i kad ne ide sve po planu. Iz tog iskustva sam izvukao snagu, a ne razočaranje. Siguran sam da neću stati dok taj uspjeh ne ostvarim, jer vjerujem da sve što radiš s iskrenom namjerom i upornošću mora jednom doći na svoje mjesto. To želim da pokažem i svojim borcima i takmičarima — da nikad ne odustaju od svojih ciljeva, bez obzira koliko put bio težak. Učim ih da je poraz samo dio puta, a ne kraj. Važno je kako reaguješ poslije — da ustaneš, pogledaš naprijed i nastaviš još jače. Nije sramota izgubiti, sramota je odustati. Svaki pad, ako iz njega naučiš, zapravo je pobjeda – naglašava naš sagovornik.

Foto: Ustupljena fotografija

Govoreći o boksu, podsjetio je da je riječ o najstarijem borilačkom sportu koji spaja fizičku snagu, tehniku i mentalnu stabilnost na jedinstven način.

Za njega, naglašava, boks nije samo sport, već način života.

- Boks te nauči kako da se boriš, ne samo u ringu, nego i sa svakodnevnim izazovima. Uči te da poštuješ protivnika, da cijeniš rad, i da ostaneš smiren i kad je najteže. Boks mi je donio mnogo lijepih trenutaka, ali i lekcija koje su me oblikovale kao čovjeka. To je sport koji oblikuje karakter i uči te kako da se nosiš sa životom, ne samo sa protivnikom u ringu.

Osvrnuo se i na mogućnosti, ali i izazove koji prate današnje mlade sportiste.

- Današnji mladi sportisti imaju mnogo više mogućnosti nego ranije – dostupniji su im kvalitetni treninzi, informacije, oprema i primjeri uspješnih sportista iz cijelog svijeta. To su ogromne prednosti, jer nikad nije bilo lakše učiti i napredovati ako imaš volju. S druge strane, najveći izazov je upravo u tome što sve dolazi prebrzo. Mnogi žele rezultate odmah, a zaboravljaju da je pravi uspjeh proces koji zahtijeva vrijeme, rad i strpljenje. Brz tempo života, društvene mreže i spoljašnji pritisci često utiču na mlade da izgube fokus. Uvijek im govorim da uživaju u putu, ne samo u cilju. Ako voliš ono što radiš i ostaneš uporan, rezultat će doći — možda ne odmah, ali kad dođe, znaćeš da si ga zaista zaslužio – objasnio je on.

Pored sopstvenih i treninga mladih boraca, Ivanović trenira i dosta ljudi rekreativno koji, navodi, u boksu pronalaze način da se oslobode stresa, da ojačaju i fizički i mentalno, da se osjećaju bolje u svom tijelu.

Iako mu je dan ispunjen od jutra do večeri, ističe da je jutro koje provodi sa sinom veoma važan dio njegovog dana.

- Ujutru je vrijeme za mog sina, to je uvijek broj jedan. Ti trenuci mi daju posebnu energiju i motivaciju za sve što slijedi. Trudim se da, pored svih obaveza, pronađem vrijeme za odmor i porodicu. Ti mirni trenuci su mi važni da održim balans između posla i privatnog života – objašnjava.

Ivanović nam je otkrio i svoje izazove i želje u budućnosti, kada je boks u pitanju.

- Moj najveći izazov u narednim godinama je da nastavim da rastem, i kao sportista i kao trener. Želim da unaprijedim svoj klub, da stvorim što više kvalitetnih boraca i, što mi je još važnije, dobrih ljudi. Boks me naučio da je karakter jednako važan kao i rezultat, i to želim da prenesem svima koji treniraju sa mnom. Kao sportista, imam i dalje svoje ciljeve i snove koje nisam do kraja ostvario. Jedan od njih je da se vratim još jači i ispunim ono što sam započeo u profesionalnom ringu — da donesem veliku titulu. Vjerujem da će taj trenutak doći, jer na tome radim svakog dana – rekao je on.

Posebno je ponosan na to što su, u vrlo kratkom vremenu, postigli rezultate koji su prevazišli sva očekivanja, te iznjedrili najmlađeg evropskog prvaka u profesionalnom boksu — Đorđa Krsmanovića.

- Sljedeći izazov i želja su da u našem gradu organizujemo prvi profesionalni bokserski događaj, koji bi bio istorijski trenutak za cijelu zajednicu. Plan je da u martu Đorđe Krsmanović brani svoju evropsku titulu upravo pred domaćom publikom, što bi bio ogroman događaj za sve ljubitelje boksa. Iskreno se nadam da će i naš grad i država prepoznati značaj toga i omogućiti ovom mladom momku da svoje snove brani pred svojim drugovima, prijateljima i porodicom — tamo gdje je sve i počelo – rekao je za naš portal.

Foto: Ustupljena fotografija

Ako se otvori mogućnost, u budućnosti bi volio i sam da odradi meč za titulu pred domaćom publikom. To bi, kako objašnjava, bio poseban trenutak i emotivna kruna dosadašnjeg rada — ne samo njegovog, već cijelog tima i svih ljudi koji ih podržavaju.

Što se tiče kluba, želja mu je da postane prepoznatljivo mjesto, ne samo za takmičare, već i za sve ljude koji žele da boks koriste kao put ka boljem sebi.

- Vidim naš klub kao zajednicu koja raste, koja se podržava i u kojoj vlada taj porodični duh koji danas rijetko gdje postoji. Vjerujem da nas čeka lijepa budućnost — uz trud, poštovanje i ljubav prema onome što radimo, granice zapravo ne postoje – rekao je on.

Popularnost boksa iz godine u godinu sve više raste, a Ivanoviću je zadovoljstvo vidjeti da ljudi prepoznaju vrijednost ovog sporta i sve ono što on nosi sa sobom. U našem gradu, navodi, potrebno je još samo malo podrške i razumijevanja. 

- Vjerujem da ćemo, ako nastavimo raditi srcem i iskreno promovisati ovaj sport, pokazati koliko boks može donijeti dobrog zajednici i mladim ljudima – rekao je on.

Za kraj, Ivanović je mladima koji planiraju da se bave ovim sportom poručio da budu strpljivi, da vjeruju u proces i da nikad ne odustaju.

- Boks nije lak, traži vrijeme, trud i posvećenost, ali zauzvrat daje mnogo više. Ne gradi samo tijelo, već i karakter – zaključio je Ivanović.