U Republici Srpskoj još se traži balans između interesovanja učenika i potreba tržišta rada.

Zanati su sve potrebniji, ali sve manje popularni.

Ove godine u prvi razred srednjih škola upisano je 9.278 učenika, a samo 650 u deficitarna zanimanja.

Iako su neke škole ponudile deficitarna zanimanja, interesovanja učenika su ipak bila drugačija.

- U školama gdje je bila planirana kombinacija zanata automehaničar i limar nismo uspjeli da upišemo oba zanimanja. Na kraju smo podnijeli zahtjev Ministarstvu za izmjenom plana upisa gdje je umjesto te kombinacije upisano odjeljenje automehaničara i to minimalno odjeljenje sa 16 učenika. Zanimanje limar nije bilo interesantno učenicima završnih odjeljenja osnovnih škola bez obzira na to što smo se mi vodili potrebama privrede - kaže Goran Grujić, direktor TŠC Karakaj.

Dok zanati nisu previše traženi, struke poput medicine, ekonomije, računarstva su i dalje među popularnijim u školama u Srpskoj.

- Kao i prethodnih godina najveće je interesovanje za tehničare računarstva i programiranja, IT tehničare i od ove godine novi smjer tehničar multimedije. Ti su se razredi popunili odmah prvi dan po upisu - ističe Boris Brajović, direktor Srednje škole "28. juni" Istočno Novo Sarajevo.

U SŠC "Petar Kočić" u Zvorniku ove godine upisano je više učenika od planiranog. Iz škole poručuju da interesovanja mladih variraju iz godine u godinu, a već planiraju i uvođenje novih zanimanja u skladu s potrebama tržišta.

- Razmišljanja smo da ćemo uvesti nešto od poljoprivredne struke, tih trogodišnji zanimanja, kad su u pitanju pekari mesari, gdje imamo adekvatnu praksu u našem restoranu. Vjerovatno ćemo naredne godine promjeniti ovo zanimanje kuvar- konobar i upisati neka nova koja su tražena na tržištu rada - kaže Biljana Pisić, direktorica SŠC  "Petar Kočić" Zvornik.

Svetlana Čolaković, direktorica Srednjoškolskog centra “Istočna Ilidža”, kaže da planiraju povećati nivo saradnje sa Zavodom za zapošljavanje.

-  Moramo malo bolje da osluškujemo tržište rada, i ma koliko god to zvučalo nerealno, mislim da moramo da se prilagodimo potrebama i interesovanjima učenika 21. vijeka - kaže Čolaković.

Dok neke škole još usklađuju interesovanja učenika s potrebama tržišta, u Bijeljini ističu da već godinama upisnu politiku prilagođavaju između ostalog i zahtjevima privrede.

- Tako da mi samo razvijamo tu upisnu politiku koja je određena potrebama tržišta rada i razvojem industrije i građevinskog segmenta na teritoriji grada i u skladu sa tim smo projektovali zanimanja i mislim da se to realizuje i naravno održavamo potrebu da se veliki broj učenika posvete daljem obrazovanju - objašnjava Duško Đurić, predsjednik Aktiva direktora srednjih škola regije Semberija.

Preko 9.000 učenika upisano je u prvi razred srednjih škola u Srpskoj, ali samo 650 njih izabralo je deficitarna zanimanja.

Zato, stručnjaci upozoravaju da Ministarstvo mora imati ključnu ulogu u strateškom planiranju  kako bi se obrazovni sistem konačno prilagodio realnim potrebama tržišta.

- Evo konkretno u Istočnom Sarajevu kolika je ekspanzija u arhitekturi, a nemamo građevinsku školu, da školujemo djecu u tom pravcu. Da nismo razmišljali da će se grad širiti. Ali smo trebali razmišljati, dajte da imamo svoj kadar. Da ne dolaze iz inostranstva da prave te zgrade - kaže sociolog Vladimir Vasić.

I ovo je samo jedan od primjera nesklada između onoga što tržište traži i onoga što škole nude. Mnogi nakon školovanja odlaze iz zemlje zbog niskih plata i loših uslova, pa se dešava da obrazujemo kadar za druge države.

- Takođe pojedini zanati možda nisu atraktivni, ali su itekako neophodni, kaže Vasić i dodaje:

- Naravno treba nam na fakultetima djece, treba na univerzitetuma, ali treba nam i zanatlija. Ljudi koji će sutra znati da rade konkretne stvari. Mi ćemo vrlo brzo doći u situaciju da ćemo vodoinstalatera plaćati kao neurohirurga, pa izvolite gospodo. Ako imate para plaćajte.

Vasić podsjeća da je u društvu gdje je sramota upisati zanat, a promoviše se instant znanje teško motivisati mlade da biraju pametno.

Nova školska godina donosi priliku da se konačno nađe balans između tržišta i interesovanja učenika, te da se podstakne upis u zanimanja bez kojih društvo ne može, a koja će, kada ih nestane, postati najtraženija. Uz to, mladima treba dati razlog da ostanu, a ne da odlaze iz zemlje.