Već su brojne medalje osvojene na Olimpijskim igrama u Parizu i većinu su ih sportisti odmah stavili - u usta.
Zagristi tek osvojenu medalju na podiju postao je ritual koji već decenijama upražnjavaju brojni sportisti. Zašto?
Razlog seže daleko u istoriju Olimpijskih igara.
Za sve su krivi novinari i fotografi, rekao je Dejvid Valečinski, predsjednik Međunarodnog društva olimpijskih istoričara.
- Fotografi su smatrali da su sportisti s medaljama u ustima ikonski kadrovi kojima će lako prodati sutrašnje novine. Takve fotografije mogle su bez dodatnog razmišljanja ići na naslovnu stranicu. Mislim da sportaši inače ne bi to radili - objasnio je on za službenu stranicu Olimpijskih igara.
Njemački olimpijac David Meler osvojio je srebrnu medalju 2010. u sankanju na Zimskim olimpijskim igrama.
Zbog iste te medalje ostao je bez zuba.
- Fotografi su htjeli fotografiju na kojoj medalju držim u zubima. Kasnije na večeri shvatio sam da mi je pukao zub - rekao je Meler.
Jedina je to zabilježena nezgioda zbog griženja medalja. Postojala je i teorija da sportisti medalje grizu kako bi provjerili kvalitet. Zlato, srebro i bronza mogu se, naime, oblikovati lako u odnosu na druge metale.
Ali sportisti ih ipak ne grizu zbog toga. Na Olimpijskim igrama u Parizu trebalo bi se podijeliti minimalno 987 medalja. Moglo bi ih se podijeliti i više u slučaju diobe najviših mjesta na takmičenjima. Većina će, nakon dodjele, imati na sebi tragove zuba.
