Uprkos lošoj epidemiološkoj slici i preporukama stručnjaka da se ne putuje van zemlje, ipak politika ima zadnju riječ, pa su zbog toga vrata BiH za mnoge zemlje ostala zatvorena, smatraju stručnjaci.
Državljani Bosne i Hercegovine bez karantina i ikakvih uslova mogu da uđu u Srbiju, uz određene potvrde i garancije mogu i u Hrvatsku i Crnu Goru, dok od zemlja EU, iako je i Hrvatska dio nje, nisu dobili zeleno svjetlo. Do prije par dana situacija je bila potpuno drugačija.
Dok građani BiH mogu u Srbiju, ali ne mogu u EU, građani Srbije, u kojoj epidemiološka situaciji nije ništa bolja do BiH, mogu u EU, osim u Njemačku, koja je opet, kao dio EU, odlučila drugačije.
Mnogi se pitaju kako je došlo do toga je lakše otiću na more u Tursku, nego u susjednu Hrvatsku i Crnu Goru. Kako državljani Srbije mogu u EU s jako lošom epidemiološkom situacijom i zašto su Crna Gora i Hrvatska do neki dan imale jedne, a danas sasvim druge mjere prema njima? I na kraju, nameće se pitanje da li ove, za mnoge zbunjujuće odluke, donosi politika ili struka!?
– Ne pamtim u istoriji da je u svijetu u isto vrijeme bilo toliko napetosti, neizvjesnosti i poluludila i da su se zdravlje i politika toliko ispreplele. Stanje u svijetu pomalo liči na eksploziju vulkana straha i čudnih projekata s nesagledivim posljedicama. Sve je postalo politika, a usudio bih se reći da je virus dijelom i politički proizvod – ukazuje diplomata i istoričar Slobodan Šoja.
On smatra da danas politika, naročito loša, može uraditi sve što nekome odgovara.
– Korona je zbunila mnoge, pa se povlače ishitreni potezi koji se brzo pokažu lošim. A, pošto u politici niko ne priznaje grešku, istrajava se na lošim političkim rješenjima. Ukratko, u svakom slučaju, osim medicinskih statistika i procjena, politika ipak uvijek ima posljednju riječ po pitanju cirkulacije građana na ovim prostorima – smatra Šoja.
Na pitanje da li je na odluke da li će državljani BiH u karantin ili ne uticala epidemiološka situacija ili možda politička, kaže da je sklon ideji da je po pitanju naših državljana glavni faktor odlučivanja ipak epidemiološka situacija.
– Ne mislim da su ostale zemlje uplašene zbog visokog broja oboljelih ili zaraženih kod nas. Više ih plaši naša nonšalantnost i opuštenost, nedovoljno testiranje i nedovoljno koordinirana i striktno poštovana zdravstvena politika. Ukratko, izvan BiH vlada velika nepouzdanost i u naše podatke i u naše ljude. Hrvatska nije slučajno nedavno donijela veoma strikte mjere koje su mnoge iznenadile i koji su smatrali da se radilo o nesmotrenosti i brzopletosti. Naravno da nije tako – objašnjava Šoja za Srpskainfo, dodavši da najotvoreniju i najprijateljskiju politiku prema BiH provodi Srbija.
“Niko ne vjeruje Crnoj Gori”
On takođe samtra da se iz ovih primjera vidi da politika struku prati uvijek prividno i koliko joj je potrebno, tek da može kazati kako sluša savjete struke, što na Balkanu niko ne radi.
– Posebno je ovdje snažan primjer Crne Gore koja tobože u prvi plan stavlja mišljenje struke, koja veli da je Srbija visokorizična zemlja za ovaj zdravstveni Eldorado, Montegro „coronavirus-free“ – podsjeća on.
Dodaje da niko ne vjeruje da se Crna Gora izborila i iskorijenila koronu, pa mnoge zemlje kojima Crna Gora širom otvara vrata ne preporučuju boravak na crnogorskom primorju.
– Tačno je da su javna saopštenja o oboljelima u Srbiji prije izbora prolazila kroz politički filter, ali isto je stanje u Crnoj Gori. Budući da antisrpstvo u Crnoj Gori liči na zavisnost o drogi, ishod ne može biti dobar – smatra Šoja.
Topić: Provejava politika
Da kroz sve provejava politčka nota smatra i politička analitičarka Tanja Topić.
– Struka je ustuknula pred politikom i to se najbolje vidi na primjerima izbora, kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj. Struka je do jednog momenta vodila glavnu riječ, vjerovalo joj se, a onda je onog trenutka kada je politika počela da se upliće u sve to izgubila primat, zatim i povjerenje građana – smatra Topićeva.
Dodaje da je i odluka Hrvatske da ukine obavezan karantin donesena pod pritiskom politike.
Marić: Odlike nejasne sa stručne strane
S druge strane, politička analitičarka Ivana Marić smatra da, s obzirom na pokazatelje BiH, ne čudi što je na crnoj listi mnogih zemalja,
– Međutim, ima tu i politike. Vidjeli smo, ni u Srbiji nije mnogo bolja situacija, pa je za nju dozvoljen dolazak u EU, osim u Njemačku. To se isto može okarakterisati kao neka vrsta političkog pokazatelja Njemačke da ne podržava Vučića u njegovim metodama vladanja – smatra Marićeva.
Kaže da je u velikoj mjeri to politička odluka kojim bi se na neki način sankcionisali političari iz BiH, koji ne izlaze u susret Evropskoj uniji, tj ne ispunjavaju uslove koji bi omogućili da građani bolje žive.
– Ovo jeste utemeljeno na stručnosti, ali ima dosta toga i političkog, posebno ako gledamo na globalnoj sceni, pa vidimo odnose i između velikih svjetskih sila EU, Kine, Brazila i SAD, kako oni međusobo dozvoljavaju ili zabranjuju ulazak. Vidimo da je to na početku bila samo struka, ali sada možda čak i primat ima politika. Pošto neke odluke ne možemo da shvatimo sa stručne strane, jasno nam je da se radi o politici – zaključuje Marićeva.
BiH ne može, Srbija može
Na pitanje zašto građani BiH ne mogu u EU, a građani Srbije mogu, kada je epidemiološka situacija i tamo loša, Šoja odgovara da, sa zdravstvene strane gledano, situacija je zaista ili slična ili identična, ali s političke nije.
– Za razliku od BiH, gdje Evropska unija ne mora imati nikakvog obzira u definisanju i provođenju politike prema nama, jer niko neće dovesti u pitanje odnos BiH i EU, sa Srbijom je stanje potpuno drugačije. Zbog snažnog uticaja Rusije i sve većeg razočarenja u EU u Srbiji, Evropa mora biti privlačnija Srbiji. Isto tako, zbog neriješenog pitanja Kosova, Evropska unija, koja želi da Vučić što prije to pitanje riješi i da prizna Kosovo, ponovo sa nešto više obzira vodi računa da pretjerano ne izgubi simpatije srpske populacije – zaključuje Šoja.
