Prema zvaničnim podacima Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH, koji su u posjedu portala Srpskainfo, od 2012. godine do danas pravosuđe Srpske spaslo je 579 osumnjičenih od krivičnog gonjenja, samo zato što se postupajućim tužiocima nije dalo da rade posao za koji ih debelo plaćamo.

O broju oštećenih koji su odlukama tužilaca ostavljeni na milost i nemilost kriminalaca suvišno je i trošiti riječi.

Ono što je najcrnje u svemu jeste da su u obustavljenim krivičnim istragama bila poznata imena osumnjičenih, što još više dolijeva ulje na vatru i potpiruje sumnju da je iza svega stajala korupcija.

Ukupan broj obustavljenih istraga u tužilaštvima u Srpskoj od 2008. do 2020. godine, odnosno banjalučkom, bijeljinskom, dobojskom, trebinjskom, tužilaštvu u Istočnom Sarajevu, te onom najmlađem, prijedorskom, iznosi 713 predmeta.

Broj amnestiranih izvršilaca krivičnih djela u Srpskoj ustvari je daleko veći od 579 osoba, jer VSTS nema podatke za period od 2008. do 2012. godine.

Tužioci su tako svojim neradom omogućili da skoro 600 osoba u Republici Srpskoj u proteklih osam godina izbjegne krivično gonjenje, jer je došlo do zastare postupka.

Niko od postupajućih tužilaca nije, niti će snositi bilo kakvu odgovornost za ono što su uradili, odnosno propustili da urade, ali zato njihova imovina, vozni parkovi i druge beneficije otkrivaju na koji način su nagrađivani za svoj nerad.

Prema podacima VSTS BiH, apsolutni šampion po neradu u navedenom periodu, odnosno obustavljenim krivičnim istragama zbog zastare postupka je Okružno javno tužilaštvo Banjaluka.

Pojedini će reći da ovo tužilaštvo ima i najveći broj predmeta u radu, ali isto tako ima i najveći broj zaposlenih tužilaca, kao i pripravnika, među kojima prednjače djeca poznatih sudija i drugih pravosudnih radnika, pa je budućnost nepravde u Srpskoj u sigurnim rukama.

Banjalučko tužilaštvo tako je u periodu od 2008. do 2020. godine zbog zastare obustavilo čak 396 istraga u krivičnim predmetima protiv 355 poznatih izvršilaca krivičnih djela.

Imena i prezimena onih protiv kojih su obustavljene istrage nije bilo moguće dobiti, jer se ovi podaci, kako nam je objašnjeno u tužilaštvima, uopšte ne sumiraju, ali među njima su svakako mnogobrojni nosioci političkih funkcija u Srpskoj.

Dario Sandić, banjalučki advokat, navodi da se iz podataka VSTS jasno vidi se da banjalučko Okružno tužilaštvo prednjači po broju zastarjelih predmeta.

– Ovo se može pripisati tome da banjalučko tužilaštvo ima nadležnost nad teritorijom koja je veća i mnogoljudnija od teritorije koju pokrivaju ostala tužilaštava. Međutim, banjalučko tužilaštvo ima i veći broj tužilaca, kao i veće resurse u odnosu na druga tužilaštva. Ove brojke pokazuju da tužioci u određenom vremenu ništa ili gotovo ništa nisu preduzimali u istragama, jer imali su poznatog učinioca krivičnog djela, odnosno znali su identitet lica koja su počinila krivična djela i opet nisu ništa učinili kako bi ta lica bila optužena i osuđena – istakao je Sandić.

Dodaje kako je vrlo čudno da dolazi do zastare u predmetima gdje je poznat identitet osumnjičenog, te oštećenog (žrtve).

– Imajući u vidu da ne postoji nikakva odgovornost tužilaca za postupanje, u ovom slučaju nepostupanje u predmetima, jasno je da nepostojanje odgovornosti dovodi do nerada ili do nezakonitog rada. Zamislite zidara koji danas mora da ozida 30 kvadrata zida da bi dobio platu i mogao da prehrani svoju porodicu, platititi račune, školuje djecu. E sada, zamislite ovog zidara koji ne mora da ozida niti metar kvadratni zida, a dobije platu. Nemoguće, zar ne? E pa vidite, u tužilaštvu je to vrlo moguće i to nam pokazuju ove gore brojke koje su dostavljene od strane VSTS – navodi banjalučki advokat.

Na drugom mjestu po broju obustavljenih istraga je Okružno javno tužilaštvo u Doboju u kojem je zbog zastare obustavljeno 166 istraga protiv 89 osumnjičenih.

Okružno javno tužilaštvo u Trebinju u periodu od 2008. do 2020. godine obustavilo je 61 istragu zbog zastare protiv 74 osumnjičene osobe, dok su njihove kolege u bijeljinskom tužilaštvu u istom periodu obustavili 41 istragu protiv 22 osobe.

Zanimljivo je da je najmlađe tužilaštvo u Srpskoj, prijedorsko Okružno javno tužilaštvo, u periodu od 2017. do 2020. obustavilo 24 istrage protiv 25 osumnjičenih.

Na posljednjem mjestu na neslavnoj rang listi nalazi se OJT Istočno Sarajevo, koje je u navedenom periodu obustavilo 19 istraga protiv 14 osumnjičenih.

Advokat Sandić smatra i da je vrlo upitno i čudno da VSTS ima ove podatke unazad 13 godina i da ništa nije preduzeo po ovom pitanju.

– Kada uzmete u obzir kompletnu sliku pravosuđa u BiH i VSTS onda je jasno da ovaj stub vlasti ne vrši svoju kontrolnu ulogu, već samo ispunjava jedan od tri formalna uslova za postojanje vlasti i države, odnosno glumi nosioca sudske vlasti, pored zakonodavne i izvršne. Kada se stvori mogućnost da oštećeni može sam da preduzme krivično gonjenje, da tužilac može da odgovara za svoj nerad, da sudije imaju određene mandate, da Vrhovni sud RS ne štiti banke i nezakonito postupanje izvršne vlasti, onda ćemo imati pravnu državu i pravnu sigurnost. Do tada oni glume državu, mi glumimo građane, pa ko duže izdrži – zaključio je advokat Sandić.