Zvaničnici su zadovoljni kvalitetom medicinske pomoći koja se ukazuje građanima. Premijer Višković je nedavno izjavio da je Republici Srpskoj za rukom pošlo ono što nije ni jednoj velesili - a to je da svim stanovnicima u vrijeme pandemije obezbijedi besplatno liječenje. U stvarnosti, većina pacijenata se liječi kod kuće, a antibiotike i vitamine plaća iz sopstvenog džepa. Taj trošak nije manji od sto maraka. Iako ste osigurani, ono što treba protiv kovida nije na pozitivnoj listi.

Kakav je zdravstveni sistem možda najbolje može da se vidi na primjeru malih domova zdravlja kao što je onaj u Gacku. Najveći teret je pao na medicinske sestre i tehničare, a oskudna oprema, nedostatak testova i usko rendgensko grlo su prva ograničenja sa kojima se suoči pacijent.

Pregled na daljinu i dijagnoza preko telefona

- Ovdje nas i ne pregledaju, a pristali su da mi snime pluća na lično insistiranje. Stanemo ispod prozora, kažemo kako se osjećamo, praktično ne postoji nikakav kontakt sa ljekarima. Mnogi su samo telefonom dobili dijagnozu i terapiju - priča jedan od pacijenata koje je "Direkt" zatekao pred Domom zdravlja u Gacku.

Naime, pacijenti kod kojih je potvrđen kovid idu na ulaz sa bočne strane zgrade gdje pored otvorenog prozora sjedi ljekar i više (sa)sluša nego što pregleda pacijente.

- Imao sam saobraćajnu nezgodu. Ovdje su samo popričali sa mnom. Nisu me ni pregledali. Sada sam dobio temperaturu možda od stresa koji sam preživeo i ugruvan sam, boli me grudni koš. Testiran sam, ali još nema rezultata. Nisam zadovoljan, moram da kažem. Nekako se čovjek osjeća prepušten sam sebi, a to da li ćete ozdraviti ili koliko će trajati oporavak, zavisi bukvalno od sticaja okolnosti - priča mladi Gačanin.

I u drugim domovima zdravlja u okruženju je slična situacija. Pacijenti se javljaju telefonom, na snimak pluća se čeka satima, a testiraju se samo oni sa izraženim simptomima. To objašnjava činjenicu što je u Gacku juče od 17 testiranih svih 17 bilo pozitivno.

U ovoj opštini su trenutno 34 osobe pozitivne na korona virus, od kojih su 4 pacijenta smještena na bolničko liječenje u Trebinje i Nevesinje.

- Jasno je da su kapaciteti nedovoljni jer, realno, šta je tridesetak kreveta sa koliko je praktično do juče raspolagala bolnica u Trebinju ako smo u stanju pandemije. Kasno se reagovalo. Bukvalno prošle njedelje nije bilo mjesta u bolnicama. Sada je sa proširenjem kapaciteta situacija bolja - reklo je više medicinskih radnika sa kojima je "Direkt" razgovarao. 

- Očigledno je da epidemija ide uzlaznom linijom, a sezona gripa i viroza tek treba da počne. Prosto se plašim da pomislim šta će tada da bude - dodaje jedan od njihovih sagovornika.

Porast broja zaraženih pripisuju porodičnim slavljima u zatvorenom prostoru i smatraju da bismo zbog svog zdravlja morali da budemo odgovorniji.

- Ako u zatvoreno prostoru provedete na slavlju nekoliko sati, nemoguće je da se virus ne proširi. To svako od nas treba da ima na umu - upozoravaju i dodaju da je medicinsko osoblje na izmaku snaga.

Za liečenje najmanje sto maraka

Entuzijazma, sa druge strane, ne manjka Miloradu Dodiku, članu Predsjedništva BiH koji je nedavno istakao da je u zdravstveni sistem uloženo dodatnih 38O miliona maraka kao i da liječenje svakog oboljelog košta oko 2 hiljade maraka dnevno.

Ova izjava čak i laiku zvuči pretjerano. Možda je to i razlog što se ljekari nisu osvrtali na nju. Oni sa kojima je "Direkt" razgovarao su uglavnom na primarnom nivou zaštite i nisu isključili da možda poneki baš težak slučaj kome terapija uključuje i skupe lijekove toliko i košta. Ali, većina pacijenata koronu preleži kod kuće.

- Pacijenti iz svog džepa plaćaju terapiju jer ti lijekovi nisu na pozitivnim listama, pa to što su osigurani ništa ne znači. Recimo, neko prima injekcije longacefa, neko hemomicin, a svima preporučujemo vitamine. Može se reći da je u prosjeku to oko sto maraka - kažu njihovi sagovornici.

Na kraju dodaju da je neopravdana i nerazumljiva samouvjerenost kojom zrače funkcioneri dok korona lomi zdravstveni sistem. Pretvaranjem regularnih u kovid bolnice jesu prošireni kapaciteti za akutne slučajeve epidemije, ali su smanjeni ili ukinuti za pacijente sa hroničnim bolestima ili nekim urgentnim stanjima kojima je zdravstvena zaštita u ovoj situaciji otežana ili, čak, onemogućena.

Dok se broj žrtava korone bilježi i svakodnevno obznanjuje, ono što ne znamo, a možda je jednako alarmantno, je broj onih koji su preminuli čekajući na adekvatnu i pravovremenu intervenciju koja je zbog pandemije odložena.