Jedna od najvećih modernih jugoslovenskih misterija je sudbina Jatovog aviona koji se 1972. nakon terorističkog napada srušio u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Više od pola vijeka kasnije, otkriven je identitet osoba za koje se sumnja da su podmetnule bombu na let DC-9, a švedski novinar Tonči Percan priča za Sputnjik kako je razotkrio identitet terorista.

Avion koji je 26. januara davne 1972. godine krenuo iz Stokholma, preko Kopenhagena i koji je preko Zagreba trebalo da sleti u Beograd možda je i najpoznatiji po tome što je stjuardesa Vesna Vulović preživjela pad iz njega sa 10.000 metara nadmorske visine. Njena nevjerovatna sudbina, koja je ušla i u Ginisovu knjigu rekorda, u neku ruku je zasjenila pozadinu čitave priče, čiji je rezultat bilo stradanje 27 putnika i članova posade.

U dokumentarnom filmu „Bomba na letu JAT 367“ koji je emitovala švedska televizija iznose se do sada nepoznate činjenice koje je razotkrio novinar i koautor dokumentarnog programa Tonči Percan. On otkriva identitete osoba krivih za masakr i navodi da su to bili pripadnici hrvatskih ekstremističkih grupa koji su zagovarali nezavisnu Hrvatsku.

Foto: Screenshot iz materijala ustupljenog Sputnjiku/insert iz dokumentarnog filma „Bomba na letu JAT 367“

Jedan poziv mijenja sve

Percan, koji je u trenutku katastrofe imao 17 godina, govori za Sputnjik da se za ovaj slučaj zainteresovao još prije 20 godina, prvenstveno jer su okolnosti koje su ga okruživale i dalje bile nerazjašnjene. Kako sam kaže, nikada nije mislio ni da će se i razjasniti, a jedini trag koji je imao bio je telefonski poziv koji je nakon napada upućen švedskim novinama.

Dan nakon rušenja aviona jedan čovjek je telefonirao novinama na jugu Švedske koje se zovu Kvalsposten i rekao im je da su za napad odgovorne ustaše. Međutim, nakon toga se više ništa o tome nije čulo i to mi je zagolicalo maštu. Mislim, ko će naći nekoga ko je telefonirao nekim novinama prije pedeset godina, rekao je Percan u izjavi za Sputnjik.

Kako je navedeno i u filmu, hrvatski ekstremisti su bili organizovani u dvije organizacije koje su imale korijena u ustaštvu i fašizmu. Nije se samo radilo o obaranju aviona, već je postojala čitava pozadina sa ubijanjem srpskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića, uz kidnapovanje aviona Skandinavija erlajnsa. Percan ovo naziva možda i najvećim nerazjašnjenim terorističkim djelovanjem u Švedskoj i najvećom jugoslovenskom misterijom.

Telefonist i fikser

Pored toga što je Percan novinar, radio je i kao učitelj. Igrom nevjerovatnih okolnosti, ispostavilo se da je otac djece kojima je predavao zapravo bio glavni organizator rušenja aviona i da je on bio taj koji je nabavio eksploziv. U filmu su ga nazvali „fikser“.

Druga nevjerovatna podudarnost je „telefonist“ kako ga zovu u dokumentarcu, odnosno čovjek koji je pozvao švedske novine i u ime hrvatskih terorista preuzeo odgovornost za napad. On je Percanov dugogodišnji poznanik i tek nedavno je odlučio da ispriča istinu o letu JAT 367.

Ni samom Percanu nije jasno zašto su mu ispričali sve što jesu, niti s kojom namjerom su to uradili. Znali su ko je, znali su da se bavi novinarstvom, ali su, kaže, možda računali na dugogodišnje poznanstvo i s tim u vezi vjerovali da ništa od izrečenog neće dalje prenositi. Ipak, naglašava on, nikada mu nisu rekli „ovo nije za objavljivanje“.

Kad mi je taj što je zvao novine ispričao svoj dio priče, mi smo se šetali satima, nakon čega smo došli do njegove kuće i ušli unutra. Pričali smo o svim tim događajima i onda mi je on rekao „pa ja sam taj koji je telefonirao i umalo sam zbog toga i nastradao“.

Švedska policija ga je tada ispitivala, ali on je pričao preko krpe na ustima kako mu se glas ne bi prepoznao. Zbog toga švedska policija nije sa sigurnošću mogla da utvrdi da li je baš on bio taj koji je telefonirao novinama.

Može li im se suditi?

Kad je riječ o mogućem procesuiranju slučaja, švedski tužilac za terorizam tvrdi da je on zastario, ali Percan vjeruje da se u Češkoj i dalje ispituje kroz komisije koje se bave avionskim nesrećama i da se čekaju odgovori od policije.

U Zagrebu sam poslao dopis za intervju, međutim, nisam dobio nikakav odgovor. Mislim da u Beogradu ispituju da li postoje neke zakonske osnove za obnovu stare ili otpočinjanje nove istrage, ali ni njihov odgovor još nisam dobio.

Tonči Percan kaže da ga je kao novinara intrigirala misterija nerješenog slučaja i da je to poglavlje na izvjestan način sada zatvoreno. U toku je pravljenje drugog dokumentarnog filma, ali u njemu se neće iznositi ovakve informacije, već će predstavljati razgovore sa porodicama poginulih u napadu na let JAT 367.

Da li postoji opasnost od osvete

Tonči Percan kaže da se nikada zasigurno ne može znati da li će mu se neko osvetiti, odnosno da li je otkrivanjem ovih informacija doveo sebe u opasnost, ali kaže da se radi o ljudima koji su zašli u godine i da se nada da sa time „opada i želja da se neko fizički premlati“. Za sad je utvrđeno da nema opasnosti od takvog scenarija, ali ne može se isključiti ni mogućnost da oni imaju mlađe sljedbenike.

Oni su svoj cilj završili i te svoje organizacije ukinuli kada su se vratili u Hrvatsku 1991. godine, ali mislim da ima izvjesnih nasljednika tih grupacija. Ipak su ljudi koji su se tada bavili terorizmom dočekani kao heroji kada je Hrvatska proglasila svoju nezavisnost 1991. godine, konstatuje Percan.

Milica Trklja