Sa sigurnošću možemo reći da je Zorana Guja iz Pala jedna od naših najtalentovanijih izvođača izvorne i etno muzike na ovim prostorima. Spada u niz osoba koje su se već dovoljno ostvarile na muzičkom polju, bar kad je naš kraj u pitanju, i koje će u narednim godinama imati još mnogo toga da ponude publici i ljudima koji slušaju izvornu i tradicionalnu muziku.

Za svojih 27 godina iza sebe, ima nastup na Evroviziji 2016., solistički koncert pred Paljanima, izdatu knjigu „Narodna muzička tradicija Pala i okoline“, veliki broj nastupa, kao i nedavno snimljen dokumentarni film „Svadba – svadbeni običaji na Romaniji“.

Koliko dugo se bavite muzikom i kada se interesovanje za ovom vrstom muzike pojavilo kod Vas?

Muzika je oduvijek bila sastavni dio moga života, te sam, pored ljubavi prema klasičnoj muzici, razvila i interesovanje za etno muziku (World Music), a zatim za izvornu muziku, što je na kraju rezultiralo da etnomuzikologija bude moje zanimanje i životni poziv. Različiti festivali, manifestacije, koncerti i CD izdanja muzike „drugih“ su mi „otvorili“ oči i pokazali veliki  bogati svijet različitih tradicionalnih i klasičnih muzika u kojima, definitivno, i naša muzika zauzima posebno mjesto.

Koliko si zadovoljna postignutim nakon završenih studija na Muzičkoj akademiji i na šta si najviše ponosna?

Mislim da kada radite ono što istinski volite ništa vam ne predstavlja problem i rezultati  i uspjeh su evidentni u svakom smislu. Ja sam veoma zadovoljna i što je najbitnije, nisam se pokajala jer je etnomuzikologija, u svim njenim oblastima djelovanja, nešto što me zaista maksimalno ispunjava. Ponosna sam na svaki uspješno ostvareni projekat, saradnju, seminar, pomoć i stvari koje se grade zajedničkim snagama i predstavljaju opšte dobro za sve nas. Teško je izdvojiti nešto pojedinačno, ali kada pričamo o velikim stvarima istakla bih solistički koncert koji je održan 2015. godine u Kulturnom centru Pale, povodom očevih trideset godina profesionalnog muzičkog rada, tu je veličanstvena Evrovizija 2016. godine i objavljena knjiga „Narodna muzička tradicija Pala i okoline“ 2017. godine.

Da li si zadovoljna reakcijama čitalaca nakon promocije knjige „Narodna muzička tradicija Pala i okoline“?

Reakcije publike na knjigu su zaista dobre i drago mi je da je šira društvena zajednica prepoznala vrijednost izdanja koje po prvi put objedinjuje sve izvore istraživanja od prvog pomena tradicije kod nas pa sve do danas i kroz nova terenska istraživanja. Interesovanje su pokazali ljudi koji pripadaju i djeluju u različitim oblastima, od struke do ljubitelja kulture, tradicije i kulturne baštine našeg naroda pa sve do djece. Knjiga je napisana tako da može da zadovolji ukuse publike bez obzira koliko poznaju tu oblast u smislu struke i stručnih termina do naučnika i kolega stručnjaka iz etnomuzikologije i srodnih disciplina.

Koliko Paljani danas, u modernom dobu, čuvaju i vrednuju stare običaje i koliko ih primjenjuju na veseljima?

Svaka pojava u kulturi, to jeste tradiciji postoji zbog neke funkcije, a gubitkom ili promjenom funkcije gubi se i sam običaj, obred, pjesma i svirka. Ako uzmemo u obzir da živimo u sredini u kojoj se i dalje njeguje tradicija, bez obzira na moderne tokove i način života, njene oblike možemo uočiti u okviru različitih obredno-običajnih radnji, vjerskih praznika, u kulturno-umjetničkim društvima, smotrama i saborima te koncertno. Tradicija i dalje postoji, ali u muzičkom smislu njeni glavni nosioci su pretežno osobe srednje i starije generacije, što svakako treba promijeniti. Naravno, ne očekuje se od mladih da izvode kopačke, kosačke ili kiridžijske pjesme svakodnevno, kao „način života“, već da njihovim izvođenjem, na primjer, koncertno prikažu publici da su postojale bez obzira što ih u živoj praksi nema, ili, s druge strane, obredno-običajni događaji kao što su slave i svadbe kojih će uvijek biti u našem narodu, mogu poslužiti za duhovno-narodno iskazivanje pjesama i muzičke tradicije generalno.

Šta nam govori nedavno prikazan dokumentarni film o svadbenim običajima na Romaniji?

Etnomuzikološko-dokumentarni film „Svadba – svadbeni običaji na Romaniji“ jeste prikaz originalnih običaja svadbe 50-ih i 60-godina prošlog vijeka sa našeg Sarajevsko-romanijskog kraja. Radi se o kompleksnoj organizaciji i produkciji filma (Slayproduction  i RTRS) sa oko 120 učesnika, koji nam prikazuje kako se to nekada obilježavao jedan od najznačajnijih momenata iz života svakog čovjeka – svadbe. Film se može sagledati i analizirati iz više uglova (etnološko-antropološkog, etnomuziološkog, produkcijskog i sl.) i predstavlja vrijedno izdanje iz kojeg će mlađe generacije naučiti neke nove stvari, a stariji se prisjetiti kako je to nekad izledalo možda u njihovoj mladosti ili iz priča drugih. Takođe, film prati i narator koji nas vodi kroz cijeli film i daje posebnu notu „pripovijedanja“ i priča o „starim vremenima i običajima“.

Koliko je srpski narod danas sačuvao te običaje i koliko su oni prisutni na „modernim“ svadbama  danas?

Tradicija je živa materija koja je vitalna i kada pričamo o njoj moramo imati na umu elemente njenog kontinuiteta, variranja i selekcije.  Ono što je bitno da se zadržala suština i srž svatosavkih običaja dok se vremena mijenjaju, a glavni elementi su ostali isti kao, na primjer, pozivanje na svadbu, biranje kumova, prošnja, ritualno zamjenjivanje ploske i bardaka, „otkup“ mlade, vjenčanje, „poljevačina“,  različite, takozvane, „uloge“ (čajo, barjaktar, stari svat, prvljenac, nakonjče itd.). Konji, kao prevozno sredstvo, su zamijenjeni automobilima, dvorišta kuća savremeno opremljenim salonima, tradicionalni instrumenti modernim bendovima i slično. Svi navedeni oblici i dalje postoje, samo prilagođeni vremenu i kulturnom miljeu u kojem se izvode.

Koja su očekivanja do kraja 2019. godine i koliko si zadovoljna učinjenim u prvoj polovini tekuće godine?

Do kraja godine me očekuje novi početak, odnosno nastavak školovanja na doktorskim studijama koje sam upravo upisala, promocija filma u drugim gradovima kako u našoj zemlji tako i u inostranstvu, nastavak projekata koji su u toku, novi album sefardske muzike, stručni seminari i konferencije. S obzirom da mnogo radim i da sam angažovana na više strana, zaista sam zadovoljna kako se situacija odvija i da sve ide svojim tokom.

Zorana Guja je rođena 1992. godine u Sokocu. Osnovnu školu je završila u Palama, kao i nižu muzičku školu – smijer klavir. Srednju muzičku školu – Teoretski smijer i smijer solo pjevanje završila je u Istočnom Sarajevu.

Diplomirala je i magistrirala na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu, smijer etnomuzikologija. Trenutno je na doktorskim studijama.