Snaga, disciplina i nepokolebljiva volja recept je Zorane Mijović, šampiona BiH sa osvojene četiri zlatne medalje na takmičenju u dizanju tegova održanom u Sarajevu prema profesionalnim pravilima WRPF.

Mijovićeva je nastupila u kategoriji od 56 do 60 kilograma, a zlatne medalje je osvojila u disciplinama čučanj, mrtvo dizanje i bench press. U sve tri discipline postavila je rekord BiH, dok je u disciplini mrtvo dizanje zabilježila rezultat podigavši čak 160 kilograma.

Foto: Ustupljena fotogragija 

Kako kaže za portal „Katera“, nakon proglašenja ženskog šampiona dizanja tegova u BiH, nije bila svjesna šta se dešava. Ipak, dodaje, oduševile su je reakcije.

- U teretani u kojoj se održavalo takmičenje, nismo imali dometa i tek kada sam uzela telefon i pogledala društvene mreže, vidjela svu podršku i komentare postala sam svjesna svog uspjeha i podrške. Najviše su me obradovali komentari žena da sam im postala motivacija ne samo u ovom sportu već i u ostalim pojedinačnim sportovima – počinje priču o uspjehu, radu i borbi u ovom sportu za naš portal.

Kako ističe, ljubav prema ovom sportu počela je kroz teretanu.

- Moj suprug je dio powerliftinga i uz njega sam probala da odradim svoj prvi trening. Mrtvo dizanje je bio moj prvi pokušaj i odmah sam sebi postavila cilj od 100 kilograma. Od pokušaja do prvih serija razvila se želja da probam čučanj. Čučanj mi je već bio poznat, pa mi je samim tim i išao najbolje, što je i ostalo tako. Nastavila sam trenirati, ali više to nisu bili rekreativni treninzi već sve teži i posvećeniji - navela je Mijovićeva.

Zorana se osvrnula i na reakcije svoje okoline, kada se prije četiri godine profesionalno uključila u ovaj sport, ističući da su predrasude uvijek prisutne.

- Niko u mojoj okolini nije znao ništa o ovom sportu osim mog supruga. Ljudi su dosta konzervativni, pretežno su to bili negativni komentari, ali i dalje pamtim riječi podrške mojih roditelja i prijatelja.  Predrasude o ženama u ovom sportu su uvijek uključene, ali nismo ni malo slabije od muškaraca, ne bi ulazile u ovaj sport da nemamo neke predispozicije za težinske treninge iako je zastupljeniji kod muškaraca nego žena – istakla je Mijovićeva.

Kako navodi naša sagovornica, ovaj, kao i ostali sportovi, nosi dosta odricanja i prilagođavanja, od izbalansirane ishrane i treninga prema kilaži, ali i sve manje vremena za privatni život:

- Svaki dan mi je pretežno isti samo malo drugačijim redoslijedom. Nakon doručka idem u šetnju sa psom, zatim teretana dva do tri sata, te treninzi sa mojim klijentima. Sve to, u kombinaciji sa mojim poslom doveli su do sve manjeg prostora za odmor i privatan život. Takođe, moj suprug se odrekao svog uspjeha i treninga u ovom sportu, da bi se fokusirao na mene i postizanje mojih rezultata – rekla je za naš portal.

Osim odricanja, ističe, riječ je o sportu koji zahtijeva dosta profesionalne opreme, od patika za svaku kategoriju do suplementacije. Ta oprema je, dodaje, poprilično skupa, ali je pa prošli turnir imala sponzore - restoran „BIT“ i Dejana Kojića, načelnika opštine Pale.

- Ukoliko budem u finansijskoj mogućnosti od narednih takmičenja u planu imam kraj maja u Mostaru, novembar u Doboju i Svjetsko prvenstvo krajem godine – navodi ona.

Njen uspjeh predstavlja značajan doprinos razvoju ženskog poverliftinga u BiH, a s obzirom na to da nema mnogo žena u ovom sportu, Zorana se nada da će njen uspjeh biti inspiracija za mlade žene koje se žele baviti ovim sportom.

- Iako ima negativnih komenatara na osnovu mog uspjeha, uvijek se sjetim svog prvog treninga i šta je sve dovelo do ovoga. Trenutno sam personalni trener, ali bih voljela da se fokusiram da ponudim treninge baš u powerliftingu i postanem motivacija takmičarima – otkrila je svoje planove na kraju našeg razgovora.