Prošlo je 30 godina otkako su nestali prvi sarajevski Srbi, koje je odnio ratni sarajevski mrak - mnogo je priča koje o tome svjedoče.

Slučaj Vlajka Golubovića

Jela Lalović već 30 godina traži brata Vlajka Golubovića, koji je prije rata živio u naselju Doglodi kod Stupa - on je odveden 22. aprila 1992. godine zajedno sa osam mladića.

- Vlajko je odveden iz Aerodromskog naselja na Dobrinji sa još osam momaka. Znamo da su ubijeni, a njihova tijela nikada nismo našli i još uvijek se ne zna gdje su - priča za Srnu Jela.

Ona navodi da joj je brat bio rezervista i da je krenuo iz kasarne u Lukavici da bi stao na liniju razgraničenja između muslimanske armije i srpske vojske. Sjeća se da su mediji javili da je Vlajkov transporter stao i da su vojnici zarobljeni.

- Od tada počinje naš pakao, traganje i dilema hoće li biti razmijenjen - kaže Jela.

Navodi da su imali i prijatelje sa muslimanske strane, koji su bili na pozicijama da daju neki podatak, ali da niko ništa nije učinio niti rekao.

Informacije i dezinformacije

- Tokom traganja za bratom, imali smo različitih informacija i dezinformacija - neke su bile djelimično tačne, ukazivale su na neke tragove, neke neistinite i uglavnom bez opipljivih dokaza - napominje Jela.

Porodica zna samo da su Vlajko i drugi mladići odvedeni u Veliki park kod tadašnjeg komandatna policije Dragana Vikića.

- Ne znamo, međutim, šta je bilo sa njihovim tijelima - kao da nisu ni postojali na ovom svijetu. Da su životinje možda bi neko rekao šta je bilo s njima. Vjerujem da neko zna, ima dokaz, ima nešto zapisano... - navodi Jela Lalović.

Ona vjeruje da Vikić sve zna kao i oni ljudi koji su bili tu, ali neće da kažu.

Jela napominje da su porodice išle da polože vijence u Velikom parku u Sarajevu i da ih je pratilo veliko obezbjeđenje.

- Položili smo vijence i zadržali se desetak minuta. Obezbjeđenje je bilo toliko da ni ptice nisu iznad nas proletjele - sjeća se Jela i navodi da su nakon njihovog odlaska ti vijenci bačeni.

- Išla sam na suđenje Vikiću u svojstvu svjedoka i na iznošenje završnih riječi tužioca, a 21. aprila zakazano je izricanje prvostepene presude. Po svemu što sam čula i vidjela, već je odlučeno - od kazne neće biti ništa - ocjenjuje Jela.

Ona smatra da ni institucije Republike Srpske nisu na pravi način pristupile tom problemu i da su porodice nestalih ostavljene i zaboravljene.

Slučaj Jove Krunića

Ranka Mićić traži oca Jovu Krunića koji je nestao u Ulici Adema Buće u naselju Buća potok.

- Odveden je iz kuće prema Buljaku i tu mu se gubi svaki trag. Prvo sam dobila tu informaciju, druga informacije je da je navodno bačen u bunar, a treća da je bačen na deponiju - priča Ranka i precizira da joj je otac nestao u junu 1992. i da do danas ne zna ništa za njega.

Napominje da su išli da utvrde tačnost tih informacija, ali da je sve "pojeo mrak Sarajeva".

- Tu je deponija, ali sve je srušeno i odneseno, čak nema ni tog bunara... Ovo mi je jedina nada, da dođem da prislužim svijeću i da znam da sam izašla da spomenem oca - ističe Ranka.

Ona smatra da nema zajedničkog života nakon svega - da on nije moguć.

- Majku Koviljku su mi isto tako izmaltretirali - ona je bila u ropstvu kod njih lično. sve je to Alijina vojska radila. Niko njihov nije odgovarao, za razliku od naših ljudi - kaže Ranka.

Slučaj Mirka Lalovića

Dragan Lalović traži oca Mirka i dvojicu komšija Brkić – sina i oca.

- Nestali su prije 30 godina i od prestanka ratnih dejstava ih tražim. Mnogo čudnih stvari se dešavalo. Otac je nestao iz gradske sredine, a živio je na opštini Ilidža.

Mnogi ljudi su ga poznavali, a pojedinci su znali kako je `nestao`, ali do danas nema nikakvih tragova. Imali smo saznanja da su zajedno pobijeni, ali do danas ništa nismo našli - priča Dragan i pojašnjava da su nestali u Mjesnoj zajednici Stup dva.

Odvedeni su od svojih kuća, a u to vrijeme glavni akter bio je Sakib Forić, koji je nagrađen mjestom ambasadora u Maleziji.

Dragan priča da je Forić nagrađen i papirima kojima je "dokazao" da prije i tokom rata nije bio u Sarajevu.

- Forić je bio tu glavni i morao je znati ko ih je odveo i ko ih je ubio. Toliki je `mrak Sarajeva` da oni mogu da lažu da nisu tu uopšte živjeli - zaključuje Dragan.