Profesor na katedri za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu i, kako on kaže, „karikaturista rekreativac“, Zlatko Pavlović već dugi niz godina crta karikature likova koji su dio svakodnevnice u društvu oko nas, a među njima su se našle i njegove kolege, profesori i drugi radnici sa Filozofskog fakulteta u Palama.

Kaže da je za njega crtanje karikatura stvar zadovoljstva, nešto u čemu nikad nije vidio profit i priliku da zarađuje i živi od toga isključivo, te da sve radi iz ljubavi i u slobodno vrijeme.

– Ne treba puno obrazlagati da je svijet u kome živimo prilično surov, da ima mnogo problema i teškoća i da svako od nas ima gomilu problema koje život postavlja pred njega. Mislim da ljudima najviše pomaže kada imaju svoj „mali svijet“ u koji se sklone kada im je teško, a taj „mali svijet“ za mene je kada se povučem i crtam karikature – kaže Pavlović za Srpskainfo.

Kaže da je prvu karikaturu nacrtao prije početka rata u BiH, te da se taj prvi crtež odavno zagubio. Međutim nakon završetka ratnih sukoba, počeo je aktivno da radi na stvaranju novih crteža, s kojima i danas često učestvuje na raznim konkursima.

Pavlović kaže da je moguće učiti i vježbati crtanje karikatura, ali da je u osnovi veoma važno imati i talenat za nešto tako.

– Karikatura se crta i ima tu vizuelnu likovnu komponentu. Morate znati elementarne tehnike crtanja da biste mogli stvarati karikature. Kod karikatura je ključna ideja, koja zauzima 70 odsto posla, 20 odsto bi bilo zamišljanje te ideje na koji način ćete je ostvariti i ostalih deset odsto bi bilo samo crtanje, odnosno stvar tehnike – objašnjava Pavlović.

Karikature su odvajkada prisutne u štampanim medijima, često se odnose kao komentar na neku aktuelnu situaciju u zemlji ili regionu, kao kritika na određeni problem. Dobru karikaturu nije teško prepoznati.

– Recimo, dok listate neke novine, ona karikatura koja vam „zapne za oko“, nasmije vas ili jednostavno, izazove neku reakciju kod vas i ako je zapamtite, to znači da je dobra karikatura – kaže Pavlović.

Većinu karikatura radi i digitalno i ručno, odnosno olovkom, te kaže da uvijek polazi od toga da je olovka osnova i prvi korak u kreiranju jedne karikature.

– Crta se na različite načine, a digitala je danas toliko prisutna da je teško pobjeći od nje. Volim da koristim fotošop, ali imate i specijalizovane programe za crtanje, koji meni trenutno nisu potrebni – kaže Pavlović i dodaje da svoje radove ponekad crta ručno, tušem, akvarelom ili temperama.

Dodaje da uvijek polazi od koraka kada najprije olovkom napravi skicu, a potom ide na crtanje konačne verzije preko grafičke table, ukoliko želi taj crtež izraditi u digitalnoj verziji.

Kako kaže, tema za crtanje uvijek ima. Trenutno je najviše baziran na crtanje likova iz svakodnevnog života, poput svojih kolega s fakulteta i svakodnevice u kojoj se kreće, ali i do likova iz javnog života.

Pavlović dodaje da, generalno, srpski karikaturisti dobro kotiraju na regionalnom području. Kaže da su oduvijek u Jugoslaviji najbolji karikaturisti dolazili iz Srbije, ali i iz Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i BiH.

Priliku da njegove karikature ugledaju svjetlo dana imao je i kroz saradnju sa časopisom za humor i satiru „Nosorog“ iz Banjaluke, u vrijeme dok su oni imali svoje štampano izdanje, kao i sa časopisom „Ošišani jež“, te jednim češkim časopisom „Tapir“, u kojem je izašla jedna njegova karikatura.

O većim izložbama svojih karikatura nije razmišljao. Smatra da samo veliki karikaturisti mogu imati svoje samostalne izložbe, ali priliku da svoje radove predstavi građanima Istočnog Sarajeva imao je na jednoj maloj izložbi prošle godine.

– To je bila izložba u saradnji s mojim kolegom sa fakulteta, koja je imala humanitarni predznak, te su posjetioci mogli da kupe neku od tih karikatura. Sav prikupljeni novac uručen je jednom udruženju za djecu s posebnim potrebama – ističe Pavlović.

Nagrade

Pavlović smatra da postoji mali broj ljudi na našem, srpskom, području, koji se bave karikaturom, a koji mogu da zarade mnogo novca kroz ovaj posao.

– To mogu vjerovatno samo vrhunski karikaturisti, koji povremeno osvajaju nagrade na nekim konkursima, gdje se obično cifra kreće od 1.000 ili 1.500 evra do nekoliko hiljada evra. Pa ako godišnje dobijete dvije ili tri takve nagrade, možete da zaradite novac koji nije zanemarljiv – kaže Pavlović.

Otkriva da je većina onih koje je crtao pozitivno reagovala na radove, koje im obično poklanja, jer u tom svom daru za crtanjem ne vidi priliku da zaradi novac.

Dodaje da kad crta svoje radove „sve prestaje da postoji“. Tada koristi priliku da se odmori, opusti, povrati snagu i nastavi sa svakodnevnim aktivnostima.