Zadar, Cibona i Split nisu "upisali" nijednu pobedu u prva dva kola regionalnog takmičenja.

Djeluje da je samo pitanje vremena kada će hrvatska košarka izgubiti jedno mjesto u regionalnom takmičenju jer su svakom sezonom bliže tom scenariju, prenosi B92.

Utisak je da se iz godine u godinu sve manje očekuje od hrvatskih klubova i ujedno vlada osjećaj da ne mogu da ponude više nego što su do sada. Kao da su tu, u ABA, tek da popune broj i da opstanu u ligi koja za njih polako, iz sezone u sezonu, postaje sve zahtjevnija, usljed sopstvenih slabosti i jačanja drugih sredina.

Nije nikakva novost kad kažemo da hrvatska košarka, i reprezentativna i klupska, dugo, predugo stagnira, primjetna je tendencija konstantnog nazadovanja, a novost je jedino još gore stanje perjanice hrvatske košarke Cibone koja posljednje dvije-tri godine gleda samo kako da se ne ugasi. Funkcioniše sa minimalnim resursima da bi opstala.

Ove godine je situacija alatmantna s obzirom na to da je klub u stečaju. Druge ambicije, osim da klub preživi, ne postoje odavno.

I u ABA 2 ligi situacija nije najbolja po Hrvate pošto Cedevita junior i Šibenka nisu ni blizu kruga favorita za najviši plasman.

Neobjašnjivo je ovakvo srozavanje trofejnog sporta za zemlju koja zbirno ima pet evropskih klupskih titula (Split 3, Cibona 2) - doduše davno je sve to bilo, i koja je dala svjetskoj košarci gigante poput Kukoča, Rađe, Dražena i plejade kasnijih vrhunskih igrača.

Iz Hrvatske i dalje nadolaze talentovani igrači ali se ne zadržavaju u domovini i odlaze relativno brzo. Problem je što im domaći klubovi više nisu odskočna daska za dalje napredovanje u karijerama, a situaciju ne popravljaju ni stranci koji su daleko od A klase.

Zanimljivo je da su mnogi perspektivni hrvatski igrači u Srbiji pronašli međustanicu za dalju karijeru. U Megi, preciznije, koja postaje sigurna kuća za brojne talente iz Evrope, pa i za one iz Hrvatske.

Ovo su samo neki od igrača koji su izabrali da svoj talenat razvijaju van hrvatskih klubova poslednjih godina: Ivica Zubac, koji je već izgradio status u NBA. Danko Branković je ljetos iz Mege prešao u Bajern, u aktuelnom sastavu je novi supertalentivani momak Andrija Jelavić, prethodnih sezona reket je čuvao Karlo Matković, dok je Matej Rudan poslije dobrih igara u Megi napravio transfer u Breogan. Lovro Gnjidić i Borna Kapusta, momci koji su bljesnuli u Ciboni, takođe su, poput mnogih, brzo napustili zagrebački klub.

Nisu završili u Megi ali jesu u sredinama koje im nude više nego što su mogli da dobiju da su ostali bilo gdje u hrvatakoj košarci. Gnjidić je bio u Cedevita Olimpiji poslije Cibone (sada se vratio, ali u Split), a Kapusta vodi igru Studentskog Centra.

Nisu ni Zadar ni Split u sjajnoj situaciji. Finansijski daleko bolje stoje od Cibone ali opet ni blizu tome da mogu da pariraju vodećim ekipama ABA. Ne postoji ambicija oba grada, niti jačih sponzora, da se Dalmatinci jače podrže i postanu konkurentni u regionalnim okvirima. Tamo, očito, nema velike zainteresovanosti da se ulaže više nego što je to do sada bio slučaj. I tako je godinama.

Hrvatska klupska košarka djeluje loše godinama ali nikad ovoliko loše nije izgledala. Na prste jedne ruke klubovi iz Hrvatske brojaće pobjede u ABA ligi ove sezone. Sada broje samo poraze.