Brzina svjetlosti je nezamislivo posebna u našem univerzumu. Koliko god čudno zvučalo, čak i ako svjetlost ne bi postojala, brzina svjetlosti bi i dalje postojala i imala istu vrijednost. Brzina svjetlosti je dio geometrije prostor-vrijeme, ai činjenica da se svjetlost kreće brzinom svjetlosti je kosmički zaključak. Gravitacija i takozvana ”jaka sila” takođe putuju istom brzinom.

OK, znači nekoliko stvari dijele prvo mjesto kao najbrže. Nas zanima šta je na drugom mjestu. Recimo da na drugo mjesto dolazi sve ostalo. Teoretski, sa dovoljno energije možete skoro sve natjerati da se kreće brzinom bliskoj brzini svjetlosti. Na primer, atomske čestice (protoni i elektroni) pa čak i atomska jezgra, ubrzavaju se rutinski do brzine bliske brzini svjetlosti u sofisticiranim postrojenjima širom sveta. I sam univerzum svojim prirodnim akceleratorima rastura i toliko ubrzava čestice, da je teško reći da li se one kreću blizu brzine svetosti ili upravo tom brzinom. Ali, one se ne kreću brzinom svjetlosti jer bilo šta što ima masu ne može se kretati tom brzinom.

Samo kratkotrajne, nemasivne čestice kao što su svjetlosne čestice (fotoni), gravitacione čestice (gravitoni) i čestice jakih sila (gluoni) mogu se kretati brzinom svjetlosti. Zapravo, kada fotoni, gravitoni ili gluoni reaguju sa materijom, ni oni se ne kreću pomenutom brzinom. To vam dođe kao ”s kim si takav si”; čim ove čestice koje nemaju masu napuste esencijalnu prazninu vakuuma i počnu da reaguju sa materijom, više se ne mogu kretati brzinom svjetlosti.

Brzina svjetlosti u vakuumu iznosi tačno 299.792.458 m/s (približno 300.000 km/s), odnosno 1.079.252.848,8 km/h. Ona je jedan od važnijih pojmova u Ajnštajnovoj Teoriji relativnosti. Prema istoj teoriji nije moguće kretanje brzinama većim od brzine svjetlosti u vakuumu.

Sad kada smo to utvrdili, možemo da vam ponudimo najverovatnije drugo mjesto na listi brzina. Preskočićemo svjetlost, gravitaciju i jaku silu koje putuju u rastvorenoj materiji jer bi se tako moglo reći da varamo – ako uzmete nešto što se prirodno kreće brzinom svjetlosti, i usporite ga za mali djelić njegove brzine, naravno da će biti neizbježno blizu brzini svjetlosti. Na pravom drugom mjestu se skoro sigurno nalaze čestice kosmičkih zraka. Ovi kosmički zraci su zapravo atomske čestice koje se ubrzavaju do fantastičnih energija, zahvaljujući prirodnim procesima u kosmosu.

Kako takvi akceleratori rade je još uvek velika misterija, ali neke od čestica kosmičkih zraka koje dodiruju našu atmosferu imaju zaista zapanjujuću energiju – s vremena na vrijeme pojedinačna čestica kosmičkog zraka koja je manja od atoma će poneti dovoljno energije sa sobom da pomjeri male uobičajene objekte oko sebe. Čak i ako bi ponijela energiju srazmjernu energiji jedne muve, to bi i dalje bila neverovatna količina energije za atomski fragment. Ove čestice kosmičkih zraka se kreću toliko blizu brzine svjetlosti da bi foto-finiš mogao da odredi pobjednika!