Aleksandar Škrabov Vladimirovič, poznatiji kao Saša Škrabov ili Saša Rus rođen je 1954. u Litvaniji. Kao dobrovoljac stiže u Republiku Srpsku 1993. godine iz Kerča sa Krima, gdje je službovao kao zastavnik specijalne jedinice ruske mornarice. Kao dobrovoljac ratovao je u Angoli i Gruziji.

Saša je 1994. postao značajna ličnost ratnog Sarajeva, ponajviše sarajevskog naselja - Grbavica.

Saša je uspio da uspostavi dobre odnose sa ruskim mirovnim snagama u sastavu UN što je bio dobar obostrani interes srpskim i ruskim stranama.

"Naš odred je jedini od Rusa uspio da se navikne na lokalnu sredinu, a Saša je na osnovu ovlašćenja komadanta odreda, pružio veliku pomoć ruskim mirovnjacima, koji nisu imali posebnu podršku kako u zemlji tako i u sastavu UN. Istina za zvaničnu rusku politiku i za mnoge mirovnjake, mi smo bili "plaćenici". 

Ali ipak Saša je uspio da uspostavi prihvatljive odnose sa mirovnjacima. Čak i jedan neprijatan slučaj, kada je jedan od naših momaka, riješio da mahne bombom u menzi mirovnjaka, sve je izglađeno naravno bez ikakvih naknada".

Saša je često išao u potragu za nepriteljskim diverzantima, sa pet-šest Rusa ("Đakon", "Krendel", "Žirinovski", "Čitinski" i novajlija Andrej L. iz Perma). Danima su hodali po šumama i planinama bez da se sretnu sa neprijateljem. Nekoliko manjih okršaja bilo je u reonu Bjelašnice i Igmana tokom čišćenja terena. Takođe pronalazilo se dosta leševa neprijateljskih diverzanata.

Saša je sa svojim ruskim dobrovoljcima učestovao u operaciji "Zvijezda 93" tokom borbi za Goražde, tačnije, na zauzimanju fabrike municije "Pobjeda". Tada su uspjeli bez gubitaka da odbace muslimanske borce iz fabrike, oslobode je, odbiju kontranapad i nakon prestanka borbi i po naređenju za povlačenje - miniraju. Takva razrušena fabrika je još dugo vremena bila u nemogućnosti da snadbijeva neprijatelja.

Ruski Dobrovoljački odred je djelovao uspješno i u punom sastavu sve do pogibije Škrabova na Moševičkom brdu u borbama na Nišićkoj visoravni.

Tada je grupa ruskih dobrovoljaca (sa jednim Italijanom - Srećkom, i nekoliko srpskih boraca iz Aleksićeve brigade) probijajući se kroz šumu na pedeset metara od neprijatenjskih položaja, uhvaćena u pucnjavi koja je trajala dva sata.

"Ručne bombe su korištene na obje strane, "Đakon" je čak uspio da ispali nekoliko hitaca iz ručnog bacača. Odjednom, kada je Saša pokušao da pogleda u dvogled, metak ga je pogodio pravo u grlo, između stubova kragne njegovog pancira. Tada su ranjena još dva srpska četnika".

Škrabov je poginuo u činu majora Vojske Republike Srpske 4. jula 1994. godine.

Zbog malobrojnosti, grupa dobrovoljaca se povukla, iznoseći poginulog Škrabova i ranjene borce.

Njegovoj sahrani prisustvala je masa ljudi, stotine Srba i cijeli ruski odred. Iza njega je su ostali žena i sin.

 "Za ruskog čovjeka rat treba da bude njegovo prirodno stanište"

                                        Aleksandar Saša Škrabov