Često poslije pročitanog teksta na portalima i društvenim mrežama čitaoci dobiju želju da pogledaju i komentare na isti, kako bi mogli zaključiti šta većina misli o predmetnoj temi.
Veliki je broj onih čitalaca koji nakon pričitanog naslova odmah idu na komentare. Komentari znaju biti zanimljivi, pogotovu kada ih postavljaju osobe sa dobrim smislom za humor, a toga u našem narodu još uvijek ima u izobilju, pa tako naiđemo na „jake“ komentare koji nas znaju nasmijati do suza.
Međutim, među komentatorima se vrlo često, a posebno uoči izbora, pojavljuju stranački aktivisti, obično nezaposlena omladina čiji je zadatak da sakriveni iza lažnih profila po instrukciji napišu komentar na određenu temu. Oni su tu po nalogu i očekuju da će nakon izvršenog zadataka dobiti obećani posao ili poziciju, a koju su trebali zaraditi najčešće mašući zastavama i transparentima na stranačkim skupovima i odrađujući „botovske“ zadatke.
Njih nikakav argument niti kontrastav ne zanima, pa zato nema smisla sa njima ulaziti u diskusiju. Postoje i oni „stvarni“ profili koji zastupaju iste „botovske“ stavove sa besmislenim i provokativnim komentarima, a takve komentare opet postavljaju iz istog interesa, zbog obećanih poslova, pozicija ili privilegija.
Takođe, često se može vidjeti i „antibotovski“ stav, kog takođe i uglavnom plasiraju "botovi". Izjave i komentari tipa „sendvičare“, „jedi svoj sendvič i ćuti“ ,“za koga radiš“, „je li ti to šef rekao da napišeš“ itd. se koriste usljed nedostatka argumenata za diskusiju, a uglavnom imaju za cilj da obeshrabre one čitaoce koji su realni i žele iznijeti svoj stav.
Katera Vas pita: