Danas se obilježava Svjetski dan osoba sa autizmom, a jedna mama autističnog dječaka, Jelena Šebez Inić, poručuje da autizam nije riječ, već nečiji život.
Luka danas ima 14 godina i ide u redovnu Muzičku školu. Kako priznaje Jelena, Luka je talenat za muziku naslijedio od tate. Kao mali krenuo je na muzikoterapiju gdje je vrlo brzo pokazao svoj dar, te su sa deset godina odlučili da ga upišu u Muzičku školu. Nakon što su odradili nekoliko testiranja shvatili su da je Luka apsolutni sluhista. Željeli su da mu pruže mogućnost da ako odluči da se bavi nečim u životu, da onda to bude ono što voli.
Međutim, život ove porodice uopšte nije jednostavan, ali nižu male pobjede svakog dana. Jelena sada ima novu misiju, a to je da osobe sa autizmom učini vidljivijim društvu.
Ona ukazuje na to da djeca sa autizmom nigdje nisu vidljiva i da im nigdje nije pružena šansa da pokažu da i oni postoje.
– Vi kad pogledate osobu sa autizmom, vi vidite osobu kao i svaku drugu. I dok ne proizvede neki zvuk ili nešto, vi nikad ne biste rekli. I onda valjda kako su tako nevidljivi onda ih i društvo manje primjećuje i onda sve te neke njihove nagle pokrete protumače na vrlo ružan i pogrešan način, nerazmišljajući da se radi o autizmu – objašnjava.
Dodaje da je i sama nedavno svjedočila jednom ružnom primjeru gdje autizam nije bio prepoznat među ljudima.
– Skoro je bio neki snimak sudara ispred marketa i kamera koja je snimila taj sudar, snimila je i momka koji ima tikove, i svi govore: “Bože, vidi kakav je retardiran”. Prvo tu riječ kada čujem mene prođe jeza, vrlo drsko i vrlo diskriminativno. Niko niti da pripomogne, a mnogi ljudi koji se kreću tom trasom nisu rekli: - Ljudi je li vi znate da taj momak ima problem.-
Nažalost, ono što može da zaključi jeste da su ljudi i dalje neinformisani, te da se i dalje osobe sa autizmom stigmatizuju, piše Blic.
– Diskriminacija je ogromna, da ne pričam o činjenici da su mnoge javne ličnosti sebi dozvolile da pokrenu trend da sve što je društveno neprihvatljivo se zove autističnim. Oni su uzor mlađoj djeci. Kada na Instagramu ukucate riječ autizam imate preko hiljadu naloga, a kada uđete u te naloge i vidite šta ti profili prikazuju pod nazivom autizam vama nije dobro, od seksualno neprihvaljitvog do gegova. To je sve meni kao roditelju vrlo zastrašujuće – kaže.
Jelena je onda odlučila da je potrebna jedna mala promjena. Napravila je spotove pod nazivom “Autizam nije riječ, to je nečiji život”, u koje je uključila i javne ličnosti iz svjeta kulture, glume, influensa itd. Kako kaže, htjeli su prventstveno da utiču na edukaciju djece koja najviše i borave na društvenim mrežama.
– Snimali smo rečenice šta je zapravo autizam. Htjeli smo da pokušamo da malo edukujemo djecu o tome šta je autizam i da nije u redu da se rugaju, da diskriminišu, da nije u redu da riječ autizam ima sinonim. To je riječ bez sinonima, to je nečiji život, i nije u redu izjednačavati ga sa nečim što je društveno neprihvatljivo – naglašava Jelena.
Dodaje da djeca sa autizmom žele što i svaka druga djeca, i osobe sa autizmom žele što i sve druge osobe, a to je da imaju poštovanje od strane drugih i da imaju podršku.
– Mi treba da im pružimo ruku i mogućnosti, zato što ukoliko im pokažemo ljubav oni će se otvoriti ka našem svijetu i pokazati nam nešto što mi nikada do sada nismo vidjeli. Bez obzira što je ovaj život težak, autizam je jako težak, i bez obzira što Luka napreduje i drugima djeluje kao da smo mi osvojili Mont Everest, ali nismo, i dalje je tu borba – priča.
Uvjerava da kada im pokažete ljubav, napredak je neizostavan.
– Zahvaljujući Luki ja sam svijet počela da posmatram drugačije iako život koji mi vodimo sa autizmom je težak, psihički težak, više nego fizički. Pokažu vam svijet kakav niko nije mogao da vidi do sada, jer oni svijet vide kroz ljubav. Oni čak ni u osobama ne vide ništa loše, čak i kad im se neko ruga oni i dalje u toj osobi vide dobro. Ponekad svijet treba da pogledamo njihovim očima, jer ćemo tada vidjeti bolje mjesto za život – zaključuje ova mama.
Jelena na svom Instagram profilu vodi “dnevnik jedne autistične mame” na kojem svakodnevno govori o životu sa autizmom, razbija sve predrasude i utiče na to da osobe sa autizmom postanu vidljivije u našem društvu.
– Uglavnom sve do sada što je bilo prezentovano, prezentovano je da su djeca sa autizmom agresivna, da se samopovrjeđuju, da povređuju i druge, odnosno kako je to popularno nazvano agresija i auto-agresija – priča.
– Nažalost njima sistem posebno nije bio naklonjen, i oni nisu imali opciju, u smislu da djeca koja su imala još neke pridružene smetnje sa autizom nisu mogla čak ni u specijalnu školu, roditelji su se odricali posla i za njih inkluzija nije postojala – ukazuje.
Zbog toga su djeca bila upućena samo na sebe i roditelje, te nisu imala dovoljno socijalizacije. Dodaje da upravo to automatski dovodi do problema, jer onda oni ni ne mogu da nauče šta je socijalno prihvatljivo što se tiče ponašanja.
Za roditelje koji imaju djecu sa autizmom ima i jednu vrlo važnu poruku.
– Za šta god da se roditelji opredijele to ne znači da je greška, zato što imamo momente da roditelji prebacuju djecu iz redovne u specijalnu, iz specijalne u redovnu, tako da ništa nije zapečaćeno. Treba da znaju da uvijek postoje opcije, da uvijek mogu da mijenjaju, prilagođavaju i da traže pomoć – savjetuje.
