Piroćanac Časlav Colić, kopista fresaka Narodnog muzeja u Beogradu u penziji, cio radni vijek proveo je kopirajući freske iz najvećih srpskih svetinja.

Mnoge njegove kopije, nakon svih dešavanja, posebno na Kosovu, sada su zamjena originala, koji su oštećeni ili uništeni, a Colić trenutno radi na izradi freske loze Nemanjića iz Dečana, nakon čega planira da uradi portrete svih vladara iz te porodične loze.

Colić planira da na desetine svojih radova pokloni Gradu Pirotu, a mnogo svojih radova već je poklonio i Gradu i crkvama, manastirima... Časlav kaže da je srpsko srednjovijekovno freskoslikarstvo preteča renesanse, a "Beli anđeo" iz Mileševe je srpska Mona Liza.

Rodio se u pirotskom planinskom selu Jalbotina, gdje se nakon 30 godina profesionalne karijere i vratio. Sa suprugom Svetlanom, koju je upoznao u Prizrenu dok je kopirao freske, živi u kući svojih predaka, čuva koze, bavi se vinogradarstvom, poljoprivredom.

Iako je već u godinama, Časlav i danas vredno radi, a trenutno slika fresku Loze Nemanjića koju kada završi, za godinu dana, planira da pokloni Gradu Pirotu ili gradskoj galeriji.

Ima mnogo posla oko same Loze, oko 20 istorijskih portreta mnogo lepih. Namera mi je da napravim lozu Nemanjića koja će biti vlasništvo Pirota. Do sada se to u istoriji učilo ovlaš, nismo mnogo smeli da pominjemo vladare srpske, ali sada je vreme da se konačno ponovo krene, da znamo ko nam je bio Nemanja, Sava, sve do Cara Dušana, njihova deca. Dugo će trajati, godinu dana, hoću detaljno da uradim, autentično kako je i u Dečanima, kaže Colić.

Napominje da je slikati portret Dušana i drugih vladara pravi odmor i veliko zadovoljstvo.

Portret cara Dušana iz Dečana je izuzetan, jer je Dušan bio živ dok mu je slikar pravio portret pa je zbog toga ovaj portret autentičan. Planiram da, kada završim Lozu, sve te portrete uradim u prirodnoj veličini i da to ostane Galeriji u Pirotu, da Galerija ima sve važne istorijske portrete u svojoj kolekciji. To mi je u planu, rekao je Colić za Tanjug.

Govoreći o srpskom srednjovijekovnom freskoslikarstvu, Colić kaže da je ono preteča renesanse, a vjeruje da je freska "Belog anđela" iz Mileševe vredna koliko i Mona Liza.

"Beli anđeo" je slikan u 13. vijeku. Kada sam kopirao, meni je on ličio na Mona Lizu jer su vrijednost tog slikarstva i Mona Lize negdje na istoj visini umjetničkoj, s tim da je Bijeli Anđeo nastao 200 godina prije Mona Lize. To je vrhunac slikarstva, smatra Colić.

Nažalost, ističe, nema zapisa koji je majstor je to radio.

Sam lik je tako urađen, nema poteza, saliveno je, kao neka keramika. Anđeo sjedi na Hristovom grobu i kada su mironosice naišle on njima pokazuje da je Hristos vaskrsao. Taj osmijeh, njegove širom otvorene oči, pokazuju da je Hristos vaskrsao, kaže Colić.

Mnogi radovi Časlava Colića sada su, nakon svih dešavanja proteklih decenija, posebno na Kosovu, nažalost, postali gotovo originali.

Neke freske koje sam ja kopirao sada nisu u takvom stanju kakve su bile. U Bogorodici Ljeviškoj u Prizrenu kopirao sam Hrista i još neke detalje. Poslije svega što se dešavalo, u crkvu je ubačena bomba i mnoge freske su od temperature promijenile boju. Zato se freske i kopiraju i to treba stalno da se radi, kaže Časlav.

Supruga Svetlana, rođena Prizrenka, kaže da njen muž i danas sa nesmanjenim žarom, uprkos godinama, kopira freske.

Cio svoj život proveo je po crkvama kopirajući freske, u Prizrenu, Bogorodici Ljeviškoj, Dečanima, Pećkoj patrijaršiji i mnogih drugim svetinjama. Loza Nemanjića je nešto čemu smo se oduševljavali i zbog čega smo često išli u Dečane. I sada kada ga gledam dok radi, ja mu se divim jer pored svih drugih poslova oko kuće, vinograda, on uzme četkicu i umjesto da odmara, slika, kaže Svetlana.