U Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog na Veljinama u Istočnoj Ilidži danas je obilježen praznik Preobraženja Gospodnjeg, koji je posvećen sjećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tavor, kada on najavljuje svoje stradanje i slavu.
Svetom liturgijom načalstvovao je jerej Vidak Vujadinović uz sasluženje protojereja-stavrofora Ranka Bilinca, Milomira Kovača i Nike Mojsilovića, jereja Dražena Delića i đakona Božidara Vasiljevića. Poslije svete liturgije obavljen je čin osvećenja grožđa.
Tim povodom otac Vidak Vujadinović održao je besjedu.
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!
Preobrazio si se na gori, Hriste Bože, pokazavši učenicima Svojim slavu Svoju, koliko su mogli da podnesu. Neka zasija i nama griješnima Tvoja vječna svjetlost, molitvama presvete Bogorodice, Davaoče Svjetlosti, slava Tebi!
Draga braćo i sestre,
Kao što smo i čuli u troparu i u današnjem jevanđelju, Hristos je poveo na visoku goru učenike svoje Petra, Jakova i Jovana i tu na Tavoru, preobrazio se pred njima. Haljine mu postaše bijele kao svjetlost a lice mu zasija kao sunce. Pokazaše se i starozavjetni oci Mojsije i Ilija a iz nebesa ču se glas: Ovo je sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji, njega slušajte!
U Jevanđelju je opisan još jedan događaj kada je Hristovo Božanstvo, na vidljiv način, bilo obznanjeno ljudima. Kada je Gospod Isus Hristos kršten na rijeci Jordanu, sa neba se takođe čuo glas Božiji: „Ovo je Sin Moj ljubljeni, Koji je po Mojoj volji“ (Mt. 3;17).
Opijen blagodaću Božijom apostol Petar je uzviknuo: „Gospode! Dobro nam je ovde biti; hajde da napravimo ovde tri senice: Tebi jednu, i Mojsiju jednu, i jednu Iliji. (Mt. 17;1-9). Želja apostola Petra proizašla iz prevelike blagodati koja se izlila u tom trenutku, kako na goru Tavor tako i na cijelokupnu prirodu. I on, osjetivši taj predukus Carstva nebeskog, poželi da se tu nastane dovijeka. Koliko je bilo bogato Božije prosvećenje da su apostoli poželjeli da se taj trenutak nikada ne završi, što i svjedoči uzvik apostola Petra: „Dobro nam je ovdje biti“. Zaista braćo i sestre, dobro nam je ovdje biti u božanstvenom hramu našem u kom služimo svetu liturgiju i pričešćujemo se časnim tijelom i krvlju Hristovom na otpuštenje grijehova i život vječni. Svaka liturgija je novo Preobraženje u kojoj se svako od nas treba da osvrne na svoj život i istiski pokaje za sve ono što se propustilo ličnim nemarom, a takođe i da se istinski zablagodari za sva blagoslovena djela kojima nas je Gospod darivao. Tada ćemo najbolje shvatiti radost apostola koji su u preobraženskom danu dobili radost bliskosti Božije.
U Matejevom jevanđelju stoji zapisano „Tako da se svetli svetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra dela i proslave Oca vašega Koji je na nebesima.“ (Mt. 5;16). Božanska svjetlost koje je obasjala apostole nije bila nikakva prirodna svjetlost kao što je to to svjetlost sunca ili nekog drugog izvora, već Netvarna svjetlost proizašla iz Božije blagodati, svjetlost koja se nikada ne gasi i zauvjek ostaje obznanjujući slavu Božiju. Ta svjetlost je naše svete oce opijala kroz vijekove dajući im smjernice kako da Hrišćani uzrastaju u mjeru rasta Hristovog. Ta Božanska svjetlost je i nas danas sabrala na ovaj veliki praznik, da istinski osjetimo blagodat i pustimo „Sunce Pravde“ u sebe kako bi obasjao sve mračne uglove našeg bića, koje smo zatamnili tamom grijehova.
Sveti otac Grigorije Palama, molio se Gospodu ovim riječima: Gospode, prosvijetli moju tamu! Danas se nalazimo ovdje u ovom svetom hramu na svetoj službi božijoj pokazujući da iz naših lica i iz našeg cijelog bića sija svjetlost neugasiva jer smo mi oni koji smo krenuli u susret Gospodu svjetlosti neugasivoj, kako to najljepše opisuje jevanđelist Jovan u svom jevanđelju: „Ja sam svjetlost svijeta, ko ide za mnom, neće hoditi po tami, nego će imati svjetlost života“.(Jn. 8,12) Svako jevanđelje koje čitamo na bogosluženjima ukazuje nam na to da je Gospod ta istinska svjetlost koja izbavlja rod ljudski iz tame nevjerja i grijeha. Blagu vijest koju sa sobom nose jevanđelja, Gospod je ostavio budućim pokoljenjima da se kroz nju uče i da uz nju osjećaju živo prisustvo Gospoda koji oživotvorava cijelu vaseljenu. U jevanđelskim pričama jasno se pokazuje da Gospod Isus Hristos voli čovjeka i ne želi smrti njegove, već da se obrati i živ da bude. Radost jevanđelja koja se i na nas danas prenosi treba da ugrije umove i srca naša jer kroz ove riječi znamo da nas Gospod istinski voli i sve čini da nas osvijetli i prosvijetli svojom božanskom ljubavlju.
U današnje vrijeme ljudi se često okreću zatvorenosti i tami, zaokupljeni ovozemaljskim brigama, brigama o svijetu, svakodnevnom životu i prolaznim stvarima koje čine da zaboravimo na svjetlost neugasivu. Hrišćani treba neprestano da sagledavaju sebe, da se ispituju i sagledavaju mračne uglove koji ne daju svjetlosti božanskoj da prodre do njih. Ako pustimo u sebe taj žar i rasplamsamo ga, postaćemo i sami svjetli i tama će se udaljiti od nas, i više nećemo biti robovi grijehu nego slobodni.
Crkva na poseban način proslavlja praznik Preobraženja, pokazujući da on može u svakom smislu biti i naše preobraženje, itinskom promjenom našeg bića, upodobljavajući se Jednom i Jedinom Bogu čija će netvarna svjetlost da osvjetli put našim nemoćima, da se preobraze u snagu Božanske ljubavi. Bez Njegove blagodatne svjetlosti, svaki čovjek kroz istoriju bio bi samo prolazna taština, iščezla u tamnim hodnicima iskušenja. Danas ovdje na svetoj liturgiji, proslavljajući veliki Gospodnji praznik Preobraženje i mi braćo i sestre, pričešćujući se i sjedinjujući se sa Gospodom ispovijedamo vjeru u Božiju milost nadajući se vječnom jedinstvu u neprolaznom Carstvu nebeskom, obećanom od postanka Svijeta. Molimo Gospoda da se i mi preobrazimo u ljude bogate vrlinskim životom, slaveći Jednog i jedinog Trojičnog Boga Oca Sina i Svetoga Duha, sada uvijek i u sve vijekove Amin!