U nizu živopisnih obilježja praznika Roždestva Hristovog, na poseban način izdvaja se simbolika Badnjeg drveta. Imamo nekoliko tumačenja o nastanku i upotrebi badnjaka. U 96. psalmu, gdje se veliča Slava Božija, kaže se: Neka se veseli polje i sve što je na njemu i neka se raduju sva drveta šumska (Ps 96,11). Sljedujući ovim stihovima,  Hrišćani koriste motive iz prirode kako bi na najljepši i najdostojanstveniji način obilježili praznik.

Takođe, Badnje drvo za nas ima i drugu veoma bitnu simboliku, jer svojim lišćem i Bogom danim ukrasima, koji odoljevaju niskim temperaturama i snijegu, daje nadu u dolazak proljeća i novog života, a to je za nas hrišćane svakako Vaskrsenje. U noći Rođenja Hristovog, pastiri su zagrijali pećinu gdje se Bogomladenac rodio i to je predivna simbolika utkana u naše običaje da se u navečerje praznika naloži badnjak, ugrije kuća, djeci se u slamu stave darovi i tako se u okrilju pravoslavnog doma, kao Crkve u malom, dočekuje praznik Božić. 

Novije vrijeme donijelo je i drugačiji način života, pa samim tim većina domova nema mogućnost da badnjak naloži, naročito u zgradama i stanovima gdje postoje drugi vidovi grijanja. Posljedica toga je ostavljanje badnjaka i slame po kontejnerima i ostalim sličnim nečistim mjestima, što baš i nije skladu sa prethodno rečenim.

Uprave parohija, posljednjih godina nude rješenje problema, i daju mogućnost da svaki vjernik koji nema način da svoj badnjak odloži na pristojno mjesto, da ga donese u portu hrama gdje će ponovo biti izvršeno nalaganje ostataka badnjaka.

Bacanjem badnjaka na nečisto mjesto, pokazujemo da nam naša vjera i tradicija u osnovi ne znače ništa, već samo prosti formalizam i neki običaj koji "valja" ili "ne valja" provesti.  

jerej Vidak Vujadinović