Kao što smo to do sad bezbroj puta mogli čutu, mentalno zdravlje je sastavni dio opšteg zdravlja svakog pojedinca i potrebno je odnositi se prema njemu jednako pažljivo i brižno kao i prema fizičkom zdravlju.

Nedovoljno znanja o važnosti mentalnog blagostanja rađa brojne predrasude i stereotipe o osobama koje imaju određene probleme iz ovog spektra oboljenja.

Era informatičkog doba kreira jedan potpuno novi ambijent za život svakog pojedinca, način komunikacije, način provođenja slobodnog vremena, te je potpuno očekivano da i najmlađi članovi društva ne budu izopšteni iz takvog okruženja. To, naravno, nosi određene posljedice sa kojima se svakodnevno suočavaju kako roditelji, tako i svi zaposleni u vaspitno–obrazovnom sektoru.

Rekla je ovo za portal „Katera“ Biljana Milošević Šošo, profesor na Katedri za sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, dodajući da je činjenica da brojna istraživanja ukazuju na određene dobrobiti modernih tehnologija za učenje i razvoj vještina, ali i na brojne opasnosti, povezujući rano i prekomjerno korištenje savremenih tehnologija te izloženost određenim vrstama sadržaja s negativnim razvojnim ishodima.

- Pozivajući se na neke od rezultata pomenutih istraživanja ispostavlja se da izloženost medijima u predškolskoj dobi može doprijeti razvoju dječjih vještina i znanja, ali je pritom ključan sadržaj kojem su djeca izložena. Kod djece je praćenje namjenski kreiranih programa za njihov uzrast, dobi od dvije do tri godine, za ishod imalo brže usvajanje vještina vezanih za  razvoj čitanja i računanja, većim receptivnim rječnikom i većom spremnošću za školu tri godine kasnije. S druge strane, djeca koja su češće gledala programe koji nisu bili namijenjeni djeci bila su manje uspješna na istim zadacima od svojih vršnjaka – navela je ona.

Prema njenim riječima, prekomjerno konzumiranje i edukativnih sadržaja u najranijoj dobi može dovesti do određenih problema kao što su poremećaj sna, poremećaj pažnje, pojava umora.

- Kada govorimo o neprimjerenim sadržajima koji se plasiraju kroz medije, kroz kanale komunikacije u virtuelnom svijetu, istraživanja ukazuju na pojačane doze agresivnosti kod djece. U sociološkom kontekstu, ovakvo ponašanje se podvodi pod proces otuđenja, koji se sa ličnog aspekta shvata kao način iskustava u kome ličnost doživljava sebe kao neko strano biće ili ličnost koja je postala otuđena od same sebe. U takvom stanju, otuđeni pojedinac doživljava sebe kao što se doživljavaju stvari, čulima i zdravim razumom, ali u isto vrijeme ne uspostavlja produktivnu vezu sa samim sobom i okruženjem. Oni koji se bave istraživanjem subjektivne strane otuđenosti, došli su do spoznaje njenih šest dimenzija kao što su: bespomoćnost, manjkavost smisla beznormnost, izolovanost i samootuđenje. Otuđenje se često kvalifikuje i kao oblik duševnog poremećaja. Međutim, ono što se da zaključiti jeste da se stanje društvenog otuđenja i poremećaja u sferi mentalnog zdravlja percipira kao lični fenomen, a ne kao društveno strukturisani defekt – pojasnila je naša sagovornica.

Milošević Šošo dodaje da se odnos društva i problema iz sfere mentalnog zdravlja sagledava sa tri aspekta - kvalitetom organizacije društva potrebama čovjekovog bića i mentalnog zdravlja, načinom organizacije društva, forme društvene prakse, vjerovanja i metalnog zdravlja i društvenom dezorganizacijom i mentalnog zdravlje.

Kako pojašnjava, svakako je potrebno razmisliti zbog čega dolazi do procesa otuđenja koji je zamka za sve starosne dobi.

- Jedan od odgovora je svakako društvena dezorganizacija ili anomija, koja je prepoznata, između ostalog, kao stanje kada društvene norm ne mogu obuzdati lične ambicije. Anomija je rezultat narušenog društvenog reda i nadrastajućih čovjekovih prirodnih težnji ka zadovoljenju određenih potreba. Treba imati na umu da anomija, kao objetivno društveno stanje  predstavlja društveni faktor  u sklopu bioloških, psiholoških i ličnih obilježja  koji zajednički učestvuju u nastanku poremećaja mentalnog zdravlja. Primjer anomije je i dezorganizovana porodica u okviru koje  proces vaspitanja djece predstavlja ogroman izazov, zbog neusklađenosti vaspitnih i obrazovnih principa koje sprovode roditelji, jer su često na suprostavljenim stranama. Iz ovakvih porodica, ne nužno, ali u većini situacija, djeca izrastaju u osobe sa naglašenim nepovjerenjem u realnost i samog sebe, nesigurni i nesamostalni. Navedeni primjer, pokazuje kako konfliktne situacije unutar porodice predstavljaju djeci „savršen“ izgovor za bjeg u virturlni svijet i život u takvom okruženju – istakla je profesorica Milošević Šošo.

No, dodaje, bez obzira na neke od potencijalnih situacija koje mogu biti okidači za bijeg u virtuelni svijet, svakodnevica nas opominje da se u vremenu digitalizacije pridržavamo nekih od smjernica koje je zahvaljujući obimnim istraživanjima uspostavila Američka pedijatrijska akademija.

- Izbjegavati upotrebu digitalnih medija kod djece mlađe od dvije godine. Djeci u uzrastu od dvije do pet godina ograničiti vrijeme uz ekrane na sat vremena dnevno, uz pažljivo birane sadržaje i razgovor o sadržajima kojima su djeca izložena, dok je starijoj djeci dozvoljeno maksimalno dva sata provođenja uz ekrane – rekla je ona.

Govoreći o smjernicama, Biljana je navela da je potrebno postaviti pravila o količini vremena uz ekrane, primjerenim sadržajima i vremenu kada su oni dopušteni, te da treba izdvojiti zajedničko vrijeme za porodicu bez ekrana.

Naša sagovornica je dodala da treba izbjegavati provođenje vremena uz ekrane sat vremena prije spavanja, da ne treba e izlagati djecu sadržajima neprimjerenim uzrastu kao što su agresivni, seksualni i zastrašujući sadržaji ili jako dinamični sadržaji koje dijete ne razumije.

- Treba podsticati konstruktivnu upotrebu digitalnih medija kroz edukativne sadržaje i aktivnosti, biti upućen u sadržaje koje djeca prate kako bismo upoznali njihove navike i interese, pratili njihove aktivnosti i sadržaje kojima su izloženi te im pomogli razumjeti sadržaje i primijeniti znanja kojima su izloženi – objasnila je ona.

Za kraj razgovora, Biljana je rekla da treba birati aplikacije prilagođene djeci i one edukativnog sadržaja, te da treba obratiti pažnju na vlastite navike upotrebe digitalnih uređaja i načine provođenja slobodnog vremena.