Opštinska boračka organizacija „Ilidžanski borac“  posljednjim pomenom oprostila se od svog saborca, velikog čovjeka, doktora Miodraga Lazića.

Pismo prenosimo u cjelosti.

Dragi naš doktore Lazo!

Bezbroj bitaka zajedno smo dobili. Na dvije različite prve linije fronta. Nekad međusobno udaljene jedva trista metara. Ali smo ih dobijali. Usput su ostajali najbolji među nama, na braniku Rođene naše Republike Srpske, našeg Srpskog Sarajeva, naše Ilidže, ali mi nismo posustajali u svom svetom cilju. U odbrani svoga naroda. Mi koji smo stajali u rovovima i jurišali nismo imali kompromisa ni dileme. Znali smo da to naš narod, naši preci i potomci očekuju od nas, a da li ćemo dočekati slobodu, to zavisi od Boga i doktora Miodraga Lazića u bolnici „Žica“.

Ako Bog imalo pripomogne doktor Lazić će spasiti.

Čast srpskim ljekarima iz Sarajeva koji su ostali sa nama u tom grotlu krvi, muke i časti, ali ti si Lazo bio svetionik. Iz Niša, gdje mnogi tvoji sugrađani nisu ni znali da u Sarajevu ima Srba više nego u Nišu, došao si da pomogneš. Da nam krpiš poderana tijela a bogami i duše. Došao si na dva dana, a ostao tri godine. Do kraja. Do pobjede. Znamo, gorka je to pobjeda. Morali smo da ostavimo naše odbranjene kvartove, našu mladost i uspomene, ali dobili smo Rođenu. Narod, vojska i dobrovoljci odbranili su Republiku Srpsku. Ti si se vratio u Niš da pričaš i pišeš o nama, a mi smo se povukli  u ove bare i vojne poligone da ližemo svoje rane, prepričavamo ratne uspomene i gradimo sebi novi grad. Grad u kojem nećemo biti došle, izbjeglice, ratni profiteri i poraženi. I hvala Bogu, napravili smo Istočno Sarajevo i Istočnu Ilidžu. Ni tu te nismo zaboravili. Ilidža pamti svoje junake. Potomcima i sumnjičavim smo prepričavali kako si ranjeniku  rukom stiskao srce da proradi i ono proradi, kako si operisao po tri ranjenika odjednom, kako si radio sa nogom u gipsu, i po trideser šest sati neprekidno, kako si... Dugačka bi ovo bila naša priča, dragi naš Lazo, predugačka, i sumnjičave ne bi povjerovali, ali ne mari, mi je znamo. Zato su ti i ratnici iz Nedžarića, Kasindolske ulice, Sugreba, Nišićke visoravni, junaci sa Otesa i Betonare, jurišnici iz Specijalne policije, Srpske Garde i Jurišnog bataljona i dodijelili orden. Kao najboljem među sobom. Kao nekome s kim smo zajedno bezbroj bitaka dobili. Ovu zadnju nismo. Valjda što nismo bili zajedno. Doktor Miodrag Lazić i Ilidžanska brigada VRS. Ali ne brini, Lazo, ono srce koje si rukom natjerao da radi kucaće za tebe. Dok je živ ijedan od nas. A i poslije...  

Neka Ti je laka crne zemlja i neka te Bog primi u carstvo nebesko!

ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU