Marinko Božović, predsjednik Opštinskog odbora Srpske demokratske stranke Istočna Ilidža, uputio je Asocijaciji „Stvaraoci Republike Srpske“, Senatu Republike Srpske i Boračkoj organizaciji Republike Srpske otvoreno pismo u vezi sa odlikovanjem Nenada Kecmanovića Ordenom zastave sa zlatnim vijencem povodom Dana Republike Srpske - 9. januara.

Pismo prenosimo u cjelosti:

„Možda bez koristi za sebe i druge, nizašto, kako je to pisao Selimović, počinjem ovu priču, ovo pismo, ali, citiraću dalje velikog pisca, sigurno iz potrebe koja je jača od koristi i razuma. Jer, uputiti kritiku bilo kojoj vlasti, a posebno današnjoj, sve je, izgleda, samo ne razumno. No, časno je, a ta činjenica poništava sve druge kontra argumente i dovoljna je da ova riječ, ovo pismo ode u etar.

Proslavili smo Dan Republike Srpske - 9. januar, kako je ko mogao i osjećao, u zavisnosti od toga na koji način voli Republiku Srpsku, iskreno i patriotski ili iz koristoljublja. Dodijelila su se i odlikovanja. Nekima. Drugima kojima su trebala - nisu. Uvijek je to tako sa priznanjima. Ali ovaj put, a kako to naši vlastodršci u posljednje vrijeme sve češće rade, svim Srbima sa ove i one strane Drine gurnuli su prst u oko izborom odlikovanih. Čast i hvala onima koji su zadužili, dostojno predstavljali i ponosno isticali Republiku Srpsku, te su za to odlikovani ove ili prethodnih godina. Svako priznanje za vas je malo.

Ali šta sa onima koji su odlikovani, a nisu to zaslužili?

Šta sa odlikovanjem Nenada Kecmanovića, profesora emeritusa Fakulteta političkih nauka iz Banjaluke, čiju akademsku karijeru poštujem, ali on odlikovanje nije dobio za akademska postignuća? Kako objasniti činjenicu da onaj koji bi, eventualno, priznanje i odlikovanje mogao dobiti tek kada se i posljednji zaslužni Srbin odlikuje, a možda ni tada, dobija to priznanje prije mnogih zaslužnih?

Orden zastave sa zlatnim vijencem, koji je povodom Dana Republike Srpske, 9. januara 2024. godine dobio Nenad Kecmanović, dodjeljuje se za rad i izvanredne zasluge u poslijeratnom razvoju Republike Srpske, učvršćenju mira i međunarodne saradnje, za rezultate i dostignuća od šireg značaja i razmjera u afirmaciji Republike Srpske. 

Nenad Kecmanović i nastanak Republike Srpske ne mogu u istu rečenicu, a kamoli jedno odlikovanje. Sramno je.

Nenad Kecmanović, bliski prijeratni saradnik britanskih obavještajaca.

Nenad Kecmanović, kandidat Saveza reformskih snaga Ante Markovića na izborima za člana Predsjedništva BiH i partijski drug Milorada Dodika.

Nenad Kecmanović, član Predsjedništva BiH, nakon što su Predsjedništvo napustili Biljana Plavšić i Nikola Koljević.

Nenad Kecmanović, čovjek koji je kao član Predsjedništva BiH u ljeto 1992. godine glasao za Odluku o proglašenju ratnog stanja u kojoj je JNA proglašena agresorom a Srpska demokratska stranka terorističkom organizacijom!

Nenad Kecmanović!

Ovo pismo pišem, kao što rekoh, bez koristi za sebe i druge. Jer šteta je već načinjena. Nemjerljiva, ali možda popravljiva, ako zanemarimo čuvenu izreku Valtazara Bogišića „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“. Deviza Ordena zastave sa zlatnim vijencem je „Onaj koji svijetli ljudima i sam mora biti svjetlost“.

Nenad Kecmanović je u predratno-ratnoj BiH gasio sva svjetla svome narodu, a Milorad Dodik je odlučio da ih, odlikovanjem Nenada Kecmanovića, ugasi svim Srbima, s obje strane Drine. Sramota me je ove sramote, zbog svih Srba koji su na bilo koji način bili sa nama i uz nas od rata do danas.

Ako postoji imalo viteštva u ovim ljudima, a od pamtivijeka se odlikovanja daju za viteške podvige, Orden zastave sa zlatnim vijencem Nenada Kecmanovića biće vraćen ili oduzet.

Ako orden vrijedi onoliko koliko vrijedi djelo onoga kome je odlikovanje dodijeljeno onda je Orden zastave sa zlatnim vijencem Nenada Kecmanovića jedan bezvrijedan komad ničega.

Ako predsjednik Republike Srpske ne zna kome da dodijeli odlikovanja, neka pita sarajevske Srbe.

Ako mogu, kao pripadnik terorističke organizacije Srpske demokratske stranke, kako nas proglasi Nenad Kecmanović, da predložim kome biste dodijelili oduzeti Orden, neka to bude Srednjoškolski centar „Istočna Ilidža“ koji je rat proveo na prvoj borbenoj liniji, čineći život naše djece smislenijim i podnošljivijim u ratnom vihoru devedesetih, a danas, zahvaljujući predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, rade u istim ili gorim uslovima, u kasarni nekadašnje JNA!

Ako postoji imalo viteštva u svima nama, uputićemo isti apel. Nenad Kecmanović mora vratiti Orden zastave sa zlatnim vijencem ili se Nenadu Kecmanoviću mora oduzeti Orden. Časno je. Za istoriju je.

Od Asocijacije „Stvaraoci Republike Srpske“, Senata Republike Srpske i Boračke organizacija Republike Srpske tražim da se izjasne o ovoj inicijativi.“