Afinitet i interesovanje prema matematici i fizici sa jedne, a ljubav prema muzici i harmonici sa druge strane navele su Branka Planojevića na razmišljanje po završetku srednje škole, kada je morao odabrati samo jednu odluku, onu koja će odlučiti njegov dalji tok života ono čemu će se posvetiti u budućnosti.

Kako kaže, malo zbog tadašnje situacije, a malo i zbog uticaja roditelja i sredine, odlučuje da upiše Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu i svoj život posveti nauci, a muzikom nastavi da se bavi kao hobijem i sporednim zanimanjem.

Muziku  i harmoniku nije zapostavio, ostao je aktivan kao dio ansambla u KUD „Mladost“ iz Pala i „Romanijska vrela“ iz Mokrog, a posebno za njega interesantna su bila putovanja, odnosno turneje, po gradovima i mjestima iz regiona i Evrope. Zajedno sa svojim kumom i prijateljem osnovao je bend „Omnibus“, koji je bio popularan u studentskim okvirima u Palama.

Nakon više od osam godina rada u jednoj švedskoj kompaniji u Sarajevu i nakon što je odbranio magistarski rad, Branko u julu 2020. godine okreće novu stranicu u životu i seli se sa suprugom i kćerkom u Stokholm, gdje počinje da radi u sjedištu iste firme.

Kako ste i zbog čega odlučili da upišete studije elektrotehnike?

Branko Planojević: Za elektrotehniku sam se odlučio, prije svega, jer sam još od osnovne škole imao afinitet prema matematici i fizici. Taj afinitet prema tehničkim naukama je vjerovatno genetski, jer je sestra diplomirani matematičar, otac inženjer mašinstva, a majka diplomirani ekonomista. Dakle, matematika u našoj porodici nikad nije bila „bauk“. Za upis elektrotehnike je u mom slučaju bilo malo i inata, iako sam bio odličan učenik, otac je u tim srednjoškolskim danima smatrao da sam previše neozbiljan za tako neki „teži“ fakultet, pa sam želio dokazati suprotno.

Na terenu /foto: Privatna arhiva

Kako je izgledao taj period studiranja i koliko ste zadovoljan stečenim znanjem na fakultetu?

Branko Planojević: Period studiranja za mene, a vjerujem i većinu ljudi je najljepši dio školovanja. Da budem iskren, u tom periodu nisam previše bio zaokupljen stručnim usavršavanjem, ali sam uspijevao polagati ispite na vrijeme. Znanje nije najznačajnije što sam stekao u tom periodu, već mnogobrojna prijateljstva koja su se očuvala i rasla do dana današnjeg. Smatram da prijateljstva stečena u tom životnom dobu teško mogu biti nadmašena kasnije. 

Na studijskom programu elektro-energetike za koji sam se odlučio su bili gotovo svi najbolji studenti iz naše generacije. To je, uz prilično dobru organizaciju na našoj katedri, doprinijelo dobrom kvalitetu studija i dobrom nivou znanju koje smo ponijeli sa fakulteta. Ipak, zbog velike širine same stručne oblasti, smatram da fakultet generalno služi kao dobra osnova za profesionalno bavljenje određenom strukom.

Šta Vas je to posebno privlačilo i interesovalo u tom periodu, gdje ste sebe vidjeli „u budućnosti“?

Branko Planojević: Smatram da velika većina studenata kod nas nema jasnu sliku o tome čime će se baviti u budućnosti. Ni ja je iskreno nisam imao. Čak sam po završetku studija razmišljao i krenuo sa prekvalifikacijom za rad u školi, a sve kako bi se aktivnije mogao baviti muzikom. Mislim da bi se naš sistem trebao aktivnije uključiti u pravilno i profesionalno usmjeravanje omladine i naravno u depolitizaciju zapošljavanja. Na taj način bismo izbjegli sadašnju situaciju, gdje studenti upišu određeni studijski program, a tek u toku studiranja postaju svjesni da će teško, ili nikako, moći naći posao u svojoj struci.

Vjerovatno spletom srećnih okolnosti, relativno brzo nakon završetka studija sam uspio pronaći posao u struci. Naravno, u privatnoj firmi, jer za državnu, na moju sreću, nisam bio podoban. Oblast kojom sam se počeo baviti – dijagnostička testiranja visoko-naponskih prekidača me je odmah zainteresovala i nastavio sam sa usavršavanjem u ovoj oblasti poljednjih, skoro 10 godina. Prošle godine sam uspješno odbranio magistarski rad upravo na ovu temu, a volio bih da i dalje usavršavanje bude u ovoj ili nekoj povezanoj oblasti.

Putovanja zbog posla su posebno zadovoljstvo/foto: Privatna arhiva

Koliko posao inženjera elektrotehnike traži odricanja i koliko je važno posvetiti se poslu kojim se bavite? Da li ste imali vremena za sporedne aktivnosti?

Branko Planojević: Mislim da je posao inženjera elektrotehnike veoma sličan svim drugim „od 8 do 16 sati“ poslovima. Na moju sreću, moj posao uključuje i relativno česta putovanja, koja sam zavolio još iz perioda bavljenja folklorom. Naravno, poslovna putovanja nisu toliko zabavna, ali ja lično veoma cijenim to što sam imao priliku da putujem u mnoge „daleke“ zemlje, upoznam različite kulture i učim strane jezike.

Naravno da posao u svakoj privatnoj firmi zahtijeva posvećenost i odricanje. Ja sam ipak uspijevao da se aktivno družim i bavim muzikom. Mislim da me i većina Paljana zna kao muzičara, harmonikaša i ja se ponosim time. Ipak, nisam sebi dozvoljavao da posao na bilo koji način trpi zbog mog bavljenja muzikom i društvenog života. Dobar raspored prioriteta je ključan za uspješan poslovni, ali i privatni život.

Da li se može uporediti posao u Sarajevu i sada u Švedskoj, iako je ista firma u pitanju? Gdje je teže, odgovornije ili zahtjevnije raditi?

Branko Planojević: Da, mogu reći da je moj posao prilično sličan u Sarajevu i u Švedskoj. Radim u istoj oblasti elektro-energetike, i u istom sektoru, ali sam dobio i neka dodatna zaduženja koja su vezana za skandinavsko tržište. Mislim da je stereotip  to što naši ljudi misle da je na Zapadu dosta teže raditi, da se život svodi na radno odijelo i pidžamu. To sigurno ne važi za kvalifikovanu radnu snagu, koja dobije priliku da radi u svojoj struci, kao što sam ja dobio. Ne govorim samo iz ličnog iskustva, već na osnovu primjera drugih kolega koji rade u struci.

Kakva je radna disciplina u Švedskoj, po čemu se razlikuje od BiH, šta to mi nemamo?

Branko Planojević: Šveđani nisu poznati kao pretjerano vrijedni i revnosni radnici. Oni ne žele da rade previše, niti žele da svoj privatni život podrede poslu. Godišnji odmori i porodiljska odsustva su duži nego kod nas, a čak razmišljaju i o smanjenju radnog vremena. Sa druge strane, imaju veoma dobar i uređen sistem. Mislim da je to naš najveći nedostatak. Politika nije toliko umiješana u sve sfere društva, u svakom slučaju, nije u prvom planu.

U Švedskoj su veoma visoke cijene, ali su veoma visoke i plate i svako ima priliku da dobro zaradi, ukoliko je voljan da radi. Radnik je dosta bolje zaštićen nego kod nas, ima definitivno više prava i prilike za napredak, promjenu posla ukoliko želi i slično.

Ima još jedna stvar, ne toliko do sistema, koliko do samih ljudi, a to je da se Šveđani ne trude da u svakoj prilici prevare sistem, vjerovatno zato što, za razliku od nas, imaju stvarno dobar i efikasan sistem.

Ljubav prema muzici nikad nije izostala/foto: Privatna arhiva

Kako se pojavila ljubav prema muzici i koliko je taj Vaš hobi bio zapostavljen tokom studija?

Branko Planojević: Nedugo nakon upisa niže muzičke škole, već sa nekih 10 godina, kod mene se počela rađati ljubav prema muzici. Upisao sam prvobitno smjer klavira kod pokojnog profesora Mirka Đunisijevića, ali sam ubrzo prešao na harmoniku, jer u to ratno vrijeme nismo mogli priuštiti kupovinu klavira. Bio sam u klasi profesora Vladimira Jakića, koji je uspio na mene prenijeti ljubav prema harmonici. Nakon završene niže muzičke škole upisao sam i srednju muzičku školu u Istočnom Sarajevu. Mogu slobodno reći da je u toku tih srednjoškolskih dana ljubav prema muzici kod mene preovladavala. Na kraju sam, vjerovatno i pod pritiskom tadašnjih predrasuda prema bavljenju muzikom, ipak izabrao elektrotehniku za dalje školovanje. Muzike se nisam želio, niti mogao odreći, već sam nastavio da prilično aktivno sviram – najprije u lokalnim folklorima, zatim sam sa prijateljima osnovao pop-rok bend „Omnibus“, koji je bio prilično popularan u studentskim okvirima.

 Da li u Švedskoj vidite mogućnost ponovne aktivacije u muzici, na nekog ozbiljnijem nivou ili ona ostaje samo hobi?

Branko Planojević: Svakako. Muzika je bila sastavni dio mog života i potrudiću se da to i ostane. Uvijek je za mene bila mnogo više od hobija i uostalom, aktivno sam svirao sa ljudima kojima je muzika osnovna profesija. Moja supruga Nataša se šali da je ljubomorna zbog toga što je sa mnom prva harmonika otišla u Švedsku, pa tek ona.

Nisam siguran u kojem tačno obliku ću nastaviti da se bavim muzikom, ali svakako želim da nastavim i sa javnim nastupima i svirkama. Nadam se da ću u budućnosti pronaći više vremena za komponovanje i snimanje svoje muzike.

Kakvi su Vam planovi za dalju budućnost, ako je realno o tome govoriti i šta mislite, koliko je Vaša porodica ponosna na Vaš uspjeh na poslovnom planu?

Branko Planojević: Moja porodica, sa kćerkom Milom na čelu i ja smo nedavno preselili u Švedsku, tako da su naši kratkoročni planovi u naredne dvije do tri godine vezani za Švedsku. Za profesionalni i poslovni napredak je učenje švedskog jezika jedan od glavnih uslova, pa je to trenutno najveći izazov koji je pred nama.

Dobro uređen sistem i lijepi uslovi za jednu mladu porodicu su svakako nešto što nas veže da ostanemo ovdje. Promjena sredine i istraživanje ljepota Stokholma, koji je zaista prelijep grad. zajedno sa Milom je trenutno osvježenje za nas. Sa druge strane, razdvojenost od porodice i najboljih prijatelja, iako ovdje u Švedskoj imamo malu koloniju naših ljudi, je nešto što nas sigurno „vuče“ nazad. O toj odluci ćemo razmišljati za koju godinu, ali svakako je lijepo imati mogućnost izbora.

U mojoj porodici se uspjeh na poslovnom planu nikad nije stavljao na prvo mjesto, već neke tradicionalne, porodične vrijednosti. Ja se lično još uvijek ne osjećam kao neko ko je napravio uspjeh na poslovnom planu, još uvijek sam praktično na početku tog puta. Pokušaću naravno i dalje napredovati na profesionalnom planu, koliko to bude moguće, uz uživanje u čarima roditeljstva i ugodnog života kojem prije svega težim.

Biografija:

Branko Planojević je rođen 1986. godine u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju, kao i nižu muzičku školu je završio u Palama, dok je srednju muzičku školu završio u Istočnom Sarajevu. Diplomirao je i magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Osam godina je radio u švedskoj kompaniji u Sarajevu, nakon čega dobija ponudu da poslovnu karijeru nastavi u sjedištu firme u Stokholmu. U firmi DV Power radi na poslovima razvoja prodaje za skandinavsko, indijsko i rusko tržište. Oblas t testiranja visoko-naponske opreme  je nešto gdje bi Branko dalje želio da se usavaršava i stičem dodatno iskustvo.

Pripremio i razgovarao: Miljan Rašević