Na današnji dan, prije 32 godine, u mjestu Čakle, u federalnoj opštini Trnovo, muslimanske snage su ubile tri medicinske sestre i 18 vojnika Vojske Republike Srpske.
U Crkvi Svetog Petra Sarajevskog u Vojkovićima u Istočnoj Ilidži služen je parastos a prisluživanjem svijeća i polaganjem cvijeća na mjestu njihovog stradanja obilježena je još jedna tužna godišnjica stravičnog zločin nad 21 borcem Druge sarajevske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, koji su svoje živote ostavili na obroncima Bjelašnice.
Predsjednik Predsjedništva Opštinske boračke organizacije „Ilidžanski borac“ Saša Škobo ističe da je dan stradanja na Čaklama jedan od najtežih dana u istoriji Vojkovića i Trnova.
- Napad se desio rano ujutru oko 6 časova u zaštićenoj zoni, nakon što je potpisano primirje. Sa svojom grupom ljudi sam došao među prvima, oko 8 časova i zatekli smo medicinsku sestru Milanku Aksentić živu, ali teško ranjenu. Na nju ranjenu, ležeći na livadi, „vojnik“ je ispalio čitav rafal, od noge prema glavi. Nisam siguran, ali mislim da je direktno u tijelo joj otišlo pet-šest metaka. Ona je tada, ipak, preživjela – rekao je on.
Foto: katera.news
Prema njegovim riječima, posebno bole činjenice da za taj zločin niko nije odgovarao.
- Naša policija je napravila izvještaj, ali nikad nikakav proces nije pokrenut. Jedino što možemo je da se sjećamo tih ljudi i da ne dopustimo da ovaj teški dan padne u zaborav – naveo je Škobo.
Kako ističe, godinama pokušavaju da podinu spomenik žrtvama na mjestu stradanja, ali federalne vlasti ne dozvoljavaju.
- Svake godine uputimo zahtjev, a u jednom trenutnu je aktuelni načelnik Trnova Ibro Berilo poslao jedan kao pozitivan odgovor, kao da bi se to moglo desiti ali iza toga se krila začkoljica oko imovinsko-pravnih odnosa, tako da je to, izgleda, nemoguće uraditi. U posljednjim godinama bavimo se idejom da spomenik postavimo negdje na teritoriji Republike Srpske, a ja sam predlagao da to bude na liniji razgraničenja opština Trnovo i Istočna Ilidža, negdje oko Krupca – istakao je on.
Foto: katera.news
Siniša Golijanin, predsjednik Skupštine opštine Trnovo, ističe da je riječ o monstruoznom zločini.
- Zločin u kojem su prekršena sva pravila ratovanja i zločin koji nema opravdanje. Najtužnije je što još uvijek nije niko odgovarao i to smatram jednim od najvećih propusta sudova i tužilaštva. Tražićemo od predstavnika srpskog naroda u državnoj vlasti da pokrenu pitanje ovog zločina i mnogih drugih – rekao je.
Prema njegovim riječima, Trnovo je podnijelo veliku žrtvu u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, te da je stradao veliki broj boraca i civila.
- Osim velikih gubitaka ljudstva, stradala je i infrastruktura i još uvijek se borimo sa tim posljedicama – rekao je on.
Foto: katera.news
Nebojša Minić je u napadu prije 32 godine izgubio oca Momira, a za to je saznao gledajući televizijski prilog.
- Bio sam, kao vojno lice, u Mahovljanima na dužnosti i naveče sam gledao televizijski prilog u kojem sam vidio ugljenisano tijelo na nosilima. Kasnije sa saznao da je riječ o mom ocu – rekao je on, ističući da posebno boli činjenica da je riječ o podmuklom zločinu.
Foto: katera.news
Muslimanske snage su na današnji dan 1994. godine, prošavši kroz demilitarizovanu zonu pod kontrolom mirovnih snaga UN u blizini Sarajeva, ubile 21 borca Vojske Republike Srpske. Zločin je izvršen na prevaru - muslimanske snage su tada, uz pomoć Unprofora, prekršile primirje i 6. oktobra 1994. godine oko 5.00 časova ujutro napale šator u kojem se nalazilo komandno odjeljenje, inženjerija i sanitetsko osoblje.
Ubijeni su pripadnici Vojske Republike Srpske iz Trnova i Istočne Ilidže, a za taj zločin niko nikada nije odgovarao.
Tog dana ubijeni su: Risto /Mirko/ Anđić, Radmila /Marinko/ Bjelica, Tanja /Slavko/ Bjelica, Nenad /Dušan/ Golijanin, Stojanka /Petar/ Golijanin, Slavko /Radoslav/ Kenjić, Momčilo /Savo/ Krstović, Branko /Špiro/ Milić, Momir /Ilija/ Minić, Slaviša /Milenko/ Močević, Goran /Milenko/ Močević, Pero /Miloš/ Pavlović, Velimir /Relja/ Popović i Mirko /Mlađen/ Samardžija.
Stradali su i: Ranko /Dobrilo/ Samardžić, Vaso /Risto/ Sikima, Nikola /Dušan/ Sikimić, Aleksandar /Miloš/ Vidaković, Svetozar /Milinko/ Šešlija, Žarko /Savo/ Đogić i Đuro /Miloš/ Čančar.