Ernesto Gevara la Serna, rođen je 14. juna 1928. godine u porodici srednje klase u Rozariju, u sjeveroistočnoj Argentini. Prije nego što se uputio na studije medicine u Buenos Ajres 1948. godine, Če je vodio običan, porodični život. Dvije godine nakon što je upisao studije odlazi na prvo putovanje motorom kroz Latinsku Ameriku, gdje narednih godina oblikuje svoje političke stavove uznemiren stanjem zemalja kroz koje je prošao.

Nakratko se vratio u Buenos Ajres, tek da završi studije 1953. godine, a kao doktor Ernesto Gevara napušta Argentinu i karijeru u medicini, kako bi osigurao političku budućnost, ipak ne sluteći da će upravo on biti začetnik nekoliko revolucija – od Kube do Konga.

Če Gevara je najpoznatiji po svojoj ulozi u Kubanskoj revoluciji 1959. godine kada je pomogao Fidelu Kastru da smaknu diktatora Fulgensija Batistu sa čela države. Fidel i Če su se upoznali u Meksiko Sitiju 1954. godine kada se Če tamo doselio. Pridružio se Kastrovom pokretu “26. jul“ s namjerom da se umanji Batistina moć, a Če je postao glavna figura u revoluciji. Kasnije postaje predsjednik Nacionalne banke Kube i ministar industrije.

S ove pozicije imao je dovoljnu moć da ostvari planove za Kubu i nacionalizuje njenu industriju, a zemlju je i kao ambasador predstavljao u svijetu. Zbog dobrih veza sa SSSR-om i Kastrove sposobnosti da spriječi SAD da se miješa u unutrašnje poslove, Kuba je imala krucijalnu ulogu u Hladnom ratu.

Šest godina nakon revolucije, Če Gevara napušta Kubu u namjeri da širi marksizam širom svijeta. Stigao je u Kongo 1965. godine, gdje je pokušao da mobilizuje naoružane pobunjeničke snage protiv centralne vlasti Konga. Njegovi sedmomjesečni pokušaji nisu urodili plodom.

Do kraja 1966. godine i kratkog povratka na Kubu, Če Gevara je svoju pažnju preusmjerio na političku situaciju u Boliviji i revolucionarni pokret protiv tamošnje vlade. Za manje od godinu dana bolivijske vlasti su uz podršku Sjedinjenih Američkih Država uhapsile Čea i ubile ga sljedećeg dana u 39. godini.

Dok jedni danas u njemu vide duh slobode kakav se rijetko sreće, drugi ga smatraju okrutnim revolucionarom „željnim krvi“ i zasljepljenog komunizmom. U svakom slučaju, niko ne ostaje ravnodušan na njegovu ulogu u istoriji, a Če i dan-danas ostaje simbol revolucije i socijalizma.

Oni koji ga podržavaju reći će da je heroj koji se borio i umro za svoja uvjerenja, te će romantizovati njegovu ulogu u revolucijama za slobodu. Oni koji su bili protiv komunizma smatraju da su njegov lik i djelo internacionalizovani i da je Če danas ništa drugo nego pop-ikona.

Ono što niko ne može da porekne jeste da se njegovo nasljeđe u Latinskoj Americi i te kako osjeti, a vlade u Boliviji, Venecueli i na Kubi nastavile su da crpe inspiraciju iz njegovih uvjerenja tako oblikujući živote Latinoamerikanaca prethodnih 50 godina.

Govorio je...

“Revolucija nije jabuka da padne kad je zrela. Morate je natjerati da padne.“

“Ako vas uznemirava nepravda, onda ste vi moji drugovi.“

“Nije mi važno ako padnem sve dok neko drugi pokupi moj pištolj i nastavi da puca.“

“Ja nisam oslobodilac. Oslobodioci ne postoje. To postoji tek kada ljudi oslobode sami sebe.“

“Ne pucajte! Ja sam Če Gevara i više vam vrijedim živ nego mrtav.“