Služenjem parastosa poginulim i preminulim pripadnicima Četvrtog bataljona Vojne policije Sarajevsko-romanijskog korpusa i polaganjem vijenaca na spomenik "Slava srpskom borcu" u Istočnom Novom Sarajevu obilježen je Dan formiranja ove jedinice.

Sekretar Udruženja veterana Vojne policije Dragan Pjević rekao je da je kroz Četvrti bataljon Vojne policije prošlo 409 boraca, 31 je odlikovano, a 21 je dao život za Republiku Srpsku.

On je podsjetio da je ova jedinica, nakon višednevne blokade, pakla koji je preživjela u aprilu i maju 1992. godine u Sarajevu i pogibije osam vojnika, a po ranijem sporazumu JNA i Predsjedništva BiH, napustila kasarnu "Viktor Bubanj" 24. maja 1992. godine.

- Jedinica je postrojena 25. maja 1992. godine prvi put u kasarni "Slobodan Princip Seljo" i taj dan se slavi kao dan jedinice - rekao je Pjević ističući da su jedinicu činili golobradi mladići na odsluženju vojnog roka.

On je ukazao da pripadnici ove jedinice danas žive dosta teško.

- Mladići od 17-18 godina su napustili školske klupe i otišli da brane Republiku Srpsku, a danas žive na magrini. Mladi borci, 1975-1976 su nakaradnom kategorizacijom svrstani od treće pa do sedme kategorije i nemaju nikakva prava. To treba mijenjati i nadam se da će vlast Republike Srpske imati sluha za nas. Mi smo to zaslužili - istakao je Pjević.

Foto: katera.news

Janko Trifunović, pripadnik Četvrtog bataljona Vojne policije, rekao je da je u jedinicu stupio 1992. godine, sa svega 18 godina.

Prema njegovim riječima, mladići koji su činili ovu jedinicu su iskusile sve nedaće rate i to ih je učinio prijateljima za čitav život.

- Čuvaćemo sjećanje na naše poginule i umrle saborce, ali i porodice poginulih boraca - rekao je Trifunović.

On je istakao da je ova jedinica prošla sva ratišta u zoni odgovornosti Sarajevsko-romanijskog korpusa, a pored toga obavljala je i vojno-policijske zadatke.

Majka poginulog borca Četvrtog bataljona Ranka Mihajlović rekla je da je njen sin jedinac imao 26 godina kada je poginuo u Neđarićima, te da se svake godine porodice poginulih okupljaju da sačuvaju uspomenu na svoje najmilije.

Četvrti bataljon Vojne policije bio je u sastavu Sarajevsko-romanijskog korpusa i pod njegovom direktnom komandom.

Jedinica je 24. maja 1992. godine napustila kasarnu "Viktor Bubanj" i izmještena u selo Tvrdimići, a 25. maja te godine izvršeno je prvo postrojavanje.

Bataljon je poslije toga stacioniran u kasarni "Slobodan Princip Seljo" u Lukavici.

Uz uobičajne vojno-policijske zadatke, jedinica je bila angažovana i u zoni ratnih dejstava širom sarajevskog ratišta sa osnovnim ciljem očuvanja teritorije i stanovništva od agresije.

Po završetku ratnih dejstava, bataljon je sa cjelokupnim materijalno-tehničkim sredstvima izmješten na Pale, gdje je 1997. godine određeni broj vojnika potpisao prve profesionalne ugovore, jer je tada jedinica stavljena pod komandu 505. Motorizovane brigade, koja je bila smještena u kasarni "Miloš Obilić" i po novoj formaciji djelovala je kao četa Vojne policije.

Zbog brojnih reformi i kadrovskih smanjenja, jedinica je ugašena 2003. godine.

Bataljonom su komandovali major Jovo Štrbac, kapetan Nedeljko Lizdek, kapetan Zoran Terzić i major Vuko Čvoro.

Kroz jedinicu je prošlo 409 vojnika, 31 je odlikovan, a 21 je dao život za Republiku Srpsku.