Na današnji dan, 29. juna 1900, rođen je francuski pisac Antoan Mari Rože de Sent-Egziperi, autor “Malog princa”, jednog od najljepših romana za djecu u svjetskoj književnosti. U djelima je veličao moralnu snagu heroja. Poginuo je u julu 1944. u Drugom svjetskom ratu kao pilot savezničkog aviona na borbenom zadatku iznad Mediterana.

…Kažete li im: “Dokaz da je mali princ postojao jeste to što je bio divan, što se smijao, što je želio ovcu. Kad čovjek želi ovcu, to je dokaz da postoji”, oni će slegnuti ramenima i smatraće vas djetetom! Međutim, ukoliko im saopštite: “Planeta s koje je došao mali princ jeste asteroid B612”, biće zadovoljni i neće vam više dosađivati pitanjima. Takvi su oni. Ne valja se zato na njih ljutiti. Djeca moraju mnogo toga da praštaju odraslima – piše Antoan de Sent Egziperi.

Najpoznatija novela francuskog pisca i pilota Egziperija „Mali princ“ proglašena je na današnji dan 1999. godine za knjigu vijeka u Francuskoj. Napisana 1943. godine, do danas je prevedena na preko 180 jezika i prodana u više od 140 miliona primjeraka, što je čini jednom od najprodavanijih knjiga na svijetu.

U ruke izdavača stigla je na krajnje neobičan način. Egziperi je u žurbi bacio izgužvanu kesu sa originalnim rukopisom i ilustracijama na sto kod svog prijatelja i odjurio u rat. Na 140 rukom ispisanih stranica nalazila se gomila precrtanih rečenica, nečitkih pasaža, mrlja od kafe i tragova cigareta. Rukopis je ostavio kao poklon, rekavši: „Želio bih da ti ostavim nešto sjajno, ali ovo je sve što imam.“

Nastala je priča za sva vremena…

U svom kratkom letu od asteroida B612 do čudne i njemu strane planete Zemlje Mali Princ otkriva nekoliko drugih planeta i njihovih stanovnika. Svi su oni uobraženi i samoživi i bez ikakve ljubavi ili razumijevanja obavljaju poslove koji Malom princu izgledaju kao da su potpuno besmisleni i beskorisni. Iz duhovne pustinje takvih svjetova Mali princ se spušta na Zemlju, gdje naizgled slučajno pada u stvarnu pustinju – Saharu. Na toj Zemlji bez ljudi on malo-pomalo spoznaje da su rad, prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može da živi.

Priča o malom dječaku postala je svevremena, a mnoge mudrosti prenose se decenijama:

“Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima.”

“Za sve ljude zvijezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodiči. Za druge, one su samo male svetiljke. Za učenjake, one su problemi. Za mog poslovnog čovjeka one su bile zlato.”

“Sve su odrasle osobe nekad bile djeca. (Ali se malo njih toga sjeća.)”

“Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.”

“Živjeću na jednoj od zvijezda. Smijaću se na njoj. I tako, biće kao da se sve zvijezde na nebu smiju, kada pogledaš noću u nebo. I samo ti ćeš imati zvijezde koje se smiju.”

“Pustinju uljepšava to što se u njoj negdje krije bunar…”

“Odrasle osobe nikad ništa ne razumiju same, a djecu zamara da im sve uvijek iz početka objašnjavaju.”

“Mnogo je teže suditi o sebi, nego o drugima. Ako uspješ da osuđuješ sebe, zaista si čovjek velike mudrosti.”

Za putnike, zvijezde su vodiči. Za sve ostale, one su samo malecna svjetla.”

„Govor je izvor svih nesporazuma.“

„Čovjek je usamljen i među ljudima.“