Više od 33.000 knjiga, mala ali vrijedna muzejska zbirka i bogata arhivska građa - svo to blago pohranjeno je u Han Pijesku, planinskom gradiću sa oko 1.500 stanovnika, u biblioteci u kojoj rade samo tri bibliotekarke.

Jelena Jela Josić, Milada Tomović i Ozrenka Đurić Radulović – to je tim Narodne biblioteke „Branko Čučak“. One brinu o knjigama, fotografijama, mapama, originalnim dokumentima i kopijama novinskih članaka s početka 20. vijeka, svemu što prikupljaju godinama.

Ove tri vrijedne žene nisu samo bibliotekarke, nego i organizatorke kulturnih događaja, arhivske savjetnice, knjigovođe, pa i ono što se savremenim jezikom zove “projekt menadžer”.

Foto: S. Pašalić/Ringier

– Sve radimo same. Budžet biblioteke je skroman, nemamo novaca da plaćamo spoljne saradnike – kaže direktorka biblioteke Ozrenka Đurić Radulović.

Ipak, sa finansijama izlaze na kraj, jer direktorka „zna s parama“. Ona je po obrazovanju diplomirana ekonomistkinja.

– Ekonomiju sam studirala “na silu”. Htjela sam na Filozofski, da studiram književnost, ali mi je otac rekao: “Šta će ti to, nećeš se od toga hljeba najesti”. A u moje vrijeme smo morali slušati roditelje – kaže Ozrenka.

Ekonomiju je diplomirala, ali je književnost „studirala“ u slobodno vrijeme, za svoju dušu. Na kraju je ispalo da je to dobitna kombinacija. Kad se zaposlila u biblioteci ispostavilo se da joj je znanje iz ekonomije i te kako dobro došlo.

– Za kulturu nikad nema para. Znači, treba nekako napraviti pare, ustvari treba osmisliti kvalitetne programe, a da ne koštaju mnogo – objašnjava Ozrenka.

Ali, sve se može kad se hoće i kad se voli posao. Tako su i Ozrenka, Jela i Milada od male provincijske biblioteke napravile pravi kulturni centar u kojem se okupljaju ljudi od knjige i znanja, ne samo iz Sarajevsko-romanijske regije, nego i iz Srbije i Crne Gore.

Magacin za knjige

U Han Pijesku, gdje nema ni doma kulture, ni bioskopa, ni pozorišta, ni muzeja, biblioteka je jedino mjesto na kojem se održavaju književne večeri, javna predavanja i debate, pozorišne predstave, filmske projekcije, kreativne radionice za djecu.

– Nas tri već godinama radimo zajedno. Svjesne smo da biblioteka nije samo magacin za knjige. Biblioteka mora da bude živa, da bi ispunila svoju misiju – kaže Jela Josić.

Ona je glavni „krivac“ što hanpjesačka biblioteka, uz druge znamenitosti, ima i arhivističku izložbu „Kraljevski dvorac u Han Pijesku“.

Na dinastiju Karađorđevića podsjeća i Spomen soba u sklopu biblioteke, u kojoj su pohranjeni posljednji komadi nameštaja iz danas devastiranog Lovačkog dvorca.

Posljednja srpska i jugoslovenska dinastija upravo je u ovom planinskom gradiću početkom prošlog vijeka imala nadaleko poznati ljetnikovac u koji su u lov dolazili aristokrati i državnici.

A upravo za vladavine dinastije Karađorđevića počela je istorija hanpjesačke biblioteke.

Prosvjećivanje

U analima je zabilježeno da je odlukom Ministarstva prosvjete Kraljevine Jugoslavije 1923. godine osnovana „narodna knjižnica i čitaonica“. Njen knjižni fond je 1929. godine obuhvatao „123 sveske, vrijednosti 500 dinara“.

Biblioteka je u to doba imala 31 člana, na čelu s predsjednikom Dušanom Gakovićem, koji je bio šumski upravitelj u Han Pijesku.

Deset godina kasnije biblioteka je znatno uznapredovala: imala je čak 60 čitalaca i organizovala šest predavanja i 10 priredbi.

Foto: S. Pašalić/Ringier

Mada ove brojke danas zvuče skromno, valja imati na umu da su u to doba skoro svi stanovnici malog mjesta na nadmorskoj visini od 1.090 metara bili – nepismeni. Knjigom su se bavili samo privilegovani: činovnici, sveštenici i šumarski stručnjaci.

Poslije Drugog svjetskog rata biblioteka je imala ključnu ulogu u prosvjećivanju stanovništva. Ovdje su održavani kursevi za opismenjavanje, večernje omladinske škole, seminari, kulturno-umjetničke priredbe i filmske večeri.

– Eto, dogodine slavimo 100 godina rada. To je za naše prilike duga i bogata tradicija, koja obavezuje – kaže Ozrenka Đurić Radulović.

I podsjeća da biblioteka ne bi bila ono što danas jeste da nije bilo bibliotekara iz ranijih generacija, među kojim se posebno ističu Anđa Simić, Suzana Golić, Stanoje Golić i Grozdan Georgijevski.

Drug Grozdan

A Grozdan Georgijevski, ili kako su ga u Titovo doba zvali „drug Grozdan“, posebna je priča. On je 1961. proglašen za najboljeg bibliotekara sarajevskog sreza, a godinu kasnije je odlikovan Medaljom zasluga za narod.

Kako se srčano borio za svoju biblioteku svjedoči i jedan zapis sačuvan u knjizi utisaka.

Pedesetih godina prošlog vijeka „drug Grozdan“ se obratio predsedniku komisije, koja je na licitaciji prodavala preostali namještaj iz devastiranog Lovačkog dvorca Karađorđevića.

Tražio je da mu ovaj, kako zna i umije, prebaci vitrine i radni sto iz dvorca, jer, kako je rekao, „biblioteka nema nikakav namještaj, a nema ni novaca da ga otkupi“.

Bio je uporan, pa je istjerao svoje. I tako je biblioteka dobila vrijedne komade namještaja, koji su i danas sačuvani u Spomen sobi.

Borio se i za svaki knjigu, svaki dinar iz budžeta, svaku mogućnost da se baš u Han Pijesku organizuje neka manifestacija od „šireg društvenog značaja“.

 – Sličnu borbu mi vodimo i danas. Mora se tako, biblioteka je matična ustanova kulture i to mora i ostati – kaže Ozrenka Đurić Radulović.

Da je borba uspješna, svjedoči i broj čitalaca i kalendar događaja. Skoro svi mještani Han Pijeska su posjetioci biblioteke. Skoro svake nedjelje u ovoj biblioteci se održi neka promocija ili književno veče.

Foto: S. Pašalić/Ringier

Kad snijeg zapada…

U Narodnoj biblioteci u Han Pijesku posebno su ponosni na svoju zavičajnu zbirku, koja uz knjige obuhvata i bogatu rukopisnu, slikovnu, kartografsku i zvučnu građu. U ovoj zbirci je pohranjena i kolekcija karikatura Toše Borkovića i Zavičajni album „Bajkoliki Han Pijesak“.

U biblioteci u Han Pijesku kažu da meštani ovog gradića i okolnih sela, suprotno uvriježenim stereotipima, rado čitaju, pogotovo zimi. A pošto u ovom kraju ne važi kalendar, pa zima traje skoro pola godine, čitalaca ne manjka, a i književne večeri su dobro posjećene.

– Kod nas proljeće još nije stiglo. Do prije dvadesetak dana smo bili doslovno zameteni, a opet najavljuju snijeg. A kad zapada, ništa ljepše negošćućuriti se uz peć i uživati u čitanju – kaže Ozrenka Đurić Radulović.