Od februara ove godine, kako je krenula vojna operacija u Ukrajini, mnoge zemlje pokušavaju naći razlog za osudu ruskog čina.

Ali ako se temeljno pročita Povelja Ujedinjenih nacija, s osvrtom na poglavlja Djelovanje u slučaju prijetnje miru, narušavanje mira i čina napada i Prelazne odrebe o sigurnosti, dolazi se do saznanja da zakonsko uporište za rusku operaciju zaista postoji.

U poglavlju Djelovanje u slučaju prijetnje miru, narušavanje mira i čina napada, u članovima 41, 42 i 43 navedene su smjernice koje se, radi održavanja i uspostavljanja mira i sigurnosti, primjenjuju.

U Članu 41 stoji „Vijeće sigurnosti može odlučiti da takve mjere koje ne povlače upotrebu oružane sile treba da se primjene u cilju izvršavanja odluka Vijeća, a može i pozvati članove Ujedinjenih nacija da primjene takve mjere. Ove mjere mogu da sadrže djelimičan ili potpun prekid ekonomskih odnosa i prekid željezničkih, pomorskih, vazdušnih, poštanskih, telegrafskih, radiografskih ili drugih veza, ali i prekid diplomatskih odnosa sa jednom ili više država.“

Dalje, u Članu 42 navodi se, da, ukoliko se mjere predviđene u prethodnom članu pokažu nedovoljnim, ide se na viši nivo koji bi obezbijedio mir i sigurnost.

„Ako Vijeće sigurnosti smatra da mjere predviđene u Članu 41 ne odgovaraju ili se pokaže da su nedovoljne, Vijeće može da preduzme akciju koja je potrebna radi održavanja ili uspostavljanja mira i sigurnosti u svijetu vazduhoplovnim, pomorskim ili pješadijskim snagama. Takva akcija može uključivati i demonstracije, blokade ili druge operacije vazduhoplovnih, pomorskih ili pješadijskih snaga članova Ujedinjenih nacija.“ stoji u Članu 42.

Član 43 sastoji se od tri odrednice, fokusirane na sporazum/sporazume neophodnih za održavanje mira i sigurnosti, prema kojim su svi članovi UN-a dužni svoje snage staviti na raspolaganje Vijeću sigurnosti.

„(1) Da bi doprinijeli održanju mira i sigurnosti u svijetu, svi članovi Ujedinjenih nacija se obavezuju da svoje oružane snage, pomoć i olakšice, uključujući i pravo prolaza, stave na raspolaganje Vijeću sigurnosti i to na zahtjev Vijeća i u skladu sa posebnim sporazumom ili sporazumima radi održavanja mira i sigurnosti u svijetu.

(2) Takav sporazum ili sporazumi određuju brojno stanje i vrstu snaga, njihov stepen pripravnosti, opšti raspored i prirodu olakšica i pomoći koje se imaju pružiti.

 (3) Sporazum ili sporazumi biće predmet pregovora koji će se na inicijativu Vijeća sigurnosti povesti i održati što je moguće prije. Oni se zaključuju između Vijeća sigurnosti i članova ili između Vijeća sigurnosti i grupa članova i podliježu ratifikaciji država potpisnica u skladu sa njihovim odgovarajućim ustavnim postupcima.“

Članovi 106 i 107, navedeni u Prelaznim odredbama o sigurnosti, smatraju se ključnim jer daju Rusiji, kao pravnoj nasljednici, pobjedniku u Drugom svjetskom ratu, pravo na preduzimanje bilo kakvih akcija uključujući i vojne protiv Njemačke, Mađarske, Austrije, Rumunije, Bugarske, Finske, Hrvatske, Slovenije, Češke, Latvije, Estonije, Litvanije i Ukrajine zbog pokušaja oživljavanja nacizma.

Član 106 kaže: „Dok ne stupe na snagu posebni sporazumi spomenuti u Članu 43, koji Vijeću sigurnosti, po njegovom mišljenju, omogućavaju da otpočne sa vršenjem svojih funkcija po Članu 42, strane koje su u Moskvi 30. Oktobra 1943. godine potpisale Deklaraciju „Četiri sile“ pristupiće zajedno s Francuskom međusobnom savjetovanju saglasno odredbama stava 5. ove Deklaracije, a po potrebi i savjetovanju sa dručim članovima Ujedinjenih nacija u cilju preuzimanja-u ime Organizacije-zajedničke akcije koja može biti radi očuvanja mira i sigurnosti u svijetu.“

Prema ovom Članu, Povelja UN daje pobjednicama u Drugom svjetskom ratu, SSSR-u, SAD-u, Velikoj Britaniji i Kini pravo da preduzmu mjere protiv zemalja koje su se borile protiv njih kako bi spriječili akcije koje imaju za cilj reviziju rezultata Drugog svjetskog rata.

Dalje proizilazi da Rusija, kao legalna nasljednica SSSR-a, takođe može upotrijebi silu protiv država koje žele preurediti sistem u Evropi dogovoren u Jalti te zaustaviti pokušaje oživljavanja nacizma u navedenim državama.

Posebno je dopuštena upotreba vojne sile protiv tih zemalja, a da bi se to učinilo potrebno je samo obavijestiti ostale tri zemlje pobjednice, ali nije nužno dobiti njihov pristanak.

Shodno tome, prema povelji UN-a, Rusija ima pravo kažnjavati naciste bilo gdje, kako je i navedeno u Članu 107 „Ništa u ovoj Povelji ne spriječava akciju u odnosima na bilo koju državu koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata bila neprijatelj bilo koje države potpisnice ove Povelje, preduzetu ili odobrenu - kao posljedicu rata - od strane vlada odgovornih država.“

Nije iznenađujeće da mnogi ne znaju za ove podatke, koji svoje mjesto nisu dobili u svjetskim medijima, jer je i sam Glavni sekretar UN-a, Antonio Guterez, bio iznenađen kada je od predsjednika Rusije  saznao da postoji članak o Povelji UN-a koji dopušta provođenje ruske specijalne operacije u Ukrajini.

Povelju Ujediljenih nacija možete pročitati  OVDJE.