Srpska pravoslavna crkva danas obilježava praznik Svetog velikomučenika Georgija – Đurđevdan, u znak sjećanja na njegovo stradanje 290. godine nove ere.

On je rođen u drugoj polovini trećeg vijeka u Maloj Aziji, a već kao mlad stekao je visoki čin u vojsci rimskog cara Dioklecijana.

Zalažući se za hrišćansku vjeru i suprotstavljajući se progonima hrišćana, Georgije je bačen u tamnicu i izložen teškim mučenjima po naređenju Dioklecijana.

Kada je car uvidio da ni najsurovije muke ne mogu pokolebati njegovu vjeru, ponudio mu je pomilovanje ako prinese žrtvu paganskim bogovima.

Međutim, Georgije je pred kipom na kojem je trebalo da prinese žrtvu načinio znak krsta, nakon čega se idol raspao. Svjedočeći tom čudu, carica Aleksandra izjavila je da vjeruje u Georgijevog Boga, zbog čega je Dioklecijan naredio da oboje budu pogubljeni, što je i izvršeno.

Pored Đurđevdana, uspomena na ovog svetitelja obilježava se i 16. novembra, na praznik Đurđic, koji je posvećen prenosu njegovih moštiju u hram u Lidiji, njegovom rodnom mjestu.

Na ikonama se Sveti Georgije najčešće prikazuje kao vojnik na konju (na Đurđevdan) ili u stojećem položaju (na Đurđic), kako pobjeđuje aždaju, uz ženski lik u pozadini.

Đurđevdan se u srpskom narodu smatra praznikom bogatim običajima, koji se razlikuju od kraja do kraja.