Treća nedjelja u julu rezervisana je za obilježavanje Svjetskog dana sladoleda. Ove godine to je 19. juli, a ova ledena poslastica omiljena je u vrelim ljetnim danima.
Prvi recepti za sladoled potiču još iz drevne Kine i kojoj je bio običaj da se na dvoru miješaju led i mlijeko, a u Rimu je jedna od omiljenih poslastica bila mješavina leda i snijega s različitim vrstama usitnjenog voća.
Evropljani su za ovu poslasticu saznali malo kasnije, tek u 17. vijeku i to od Arapa koji su na Sicilijanskom dvoru učili Italijane kako da zamrznu slatku kremu što je u to vrijeme bilo potpuno nevjerovatno.
Postoje legende da je enleski kralj Čarls II toliko volio ovaj recept da je platio svom kuvaru veliku sumu novca kako bi ga držao u tajnosti.
Iako je sve do 18. vijeka bio poslastica rezervisana samo za više slojeve, masovna proizvodnja sladoleda počinje u 19. vijeku kada se pojavila prva mašina za pravljenje sladoleda, međutim dostupni su bili samo neki oblici i ukusi.
Tek razvojem tehnologija, javljaju se novi ukusi i oblici kao što su sladoled u kornetu ili na štapiću koji su i danas najbrže osvježenje mnogih ljudi u ljetnjim danima.
Ta masovna proizvodnja, u 19. vijeku najbrže počinje u SAD-u, a niko sa sigurnošću ne može tvrditi u kojem tačno periodu je sladoled postao toliko popularan u ovoj državi, ali se zna za nekoliko njegovih “osnivača” koji su bili ovisni o njemu.
Tako je Tomas Džeferson napisao uputstvo od 18 koraka i to je prvi recept za sladoled koji je zabilježio jedan Amerikanac. S druge strane, Džordž Vašington je navodno jednog ljeta potrošio 200 dolara na uživanje u ovoj poslastici. U današnjim dolarima to je mnogo novca.
Zahvaljujući predsjedniku SAD-a Ronaldu Reganu, proglašen je Svjetski dan sladoleda. On je 1984. godine potpisao dekret kojim je juli proglašen mjesecom sladoleda. Treća nedjelja u njemu je službeno postala vrijeme kada se slavi postojanje ove ukusne poslastice.
U dekretu je sladoled opisan kao “hranjiva i zdrava hrana” u kojoj uživa 90 odsto Amerikanaca.
Ono što je posebno zanimljivo istaći jeste da se najčudnija kombinacija ukusa za sladoled pravi u Japanu i sadrži komadiće živog konjskog mesa, a u Italiji toliko njeguju tradiciju ove poslastice da su čak osnovali Univerzitet sladoleda.
Prema posljednim istraživanjima, utvrđeno je da je vanilija ipak najpopularniji ukus sladoleda u SAD-u i pored brojnih drugih zanimljivih opcija.
Iako je donedavno za pravljenje sladoleda bilo potrebno vrijeme, jer je priprema podrazumijevala i odlaganje u zamrzivač bar na nekoliko sati, danas se sladoled sve više koristi i kao atrakcija za mušterije.
Tako na internetu često možemo naći video-snimke na kojima poslastičari miješajući razne ukuse pred očima mušterija prave sladoled na hladnoj ploči za samo nekoliko minuta.
