Srpska pravoslavna crkva /SPC/ danas proslavlja Svetu velikomučenicu Varvaru koja je postradala radi vjere.

Ova svetiteljka živjela je u četvrtom vijeku u Maloj Aziji u vrijeme rimskog cara Maksimijana. Prema "Ohridskom prologu", otac joj je bio Dioskor - bogat čovjek, ali mnogobožac. On je svoju kćerku jedinicu, mudru i lijepu djevojku zatvorio u visoku kulu, okružio ugodnostima, dao joj sluškinje i postavio idole da im se klanja.

Posmatrajući kroz prozor zemlju i nebo, Varvari se otvori um blagošću Božijom, pa je poznala Boga iako u tome nije imala učitelja.

Kada se jednom njen otac udalji, Varvara je izašla iz kule i srela hrišćanke sa kojima je razgovarala o Isusu Hristosu.

Kada se vratila, naredila je da se napravi i treći prozor da bi ih budu tri: za Oca, Sina i Svetoga Duha. Prstom je na jednoj stijeni u kupatilu nacrtala krst koji se udubio kao gvožđem urezan, a iz njene stope na podu proključao je izvor vode koji je kasnije iscjeljivao mnoge.

Kada je ovo čuo, njen otac bio je sablažnjen što mu je kćerka hrišćanka. Istukao je i istjerao iz kule i pojurio da je ubije. Stijena ju je sakrila, ali kada se ponovo javila, otac ju je odveo načalniku Martijanu na mučenje. Razodjenuli su je i šibali. U tamnici joj se javio Gospod sa anđelima i iscijelio je.

Vidjevši to, neka žena Julijana i sama je poželjela da bude mučena, pa su ih obje mučili i s porugom po gradu vodili, te im odsjekli grudi. Sam Dioskor je odsjekao glavu Varvari, a vojnici Julijani.

Tako se ova mlada djevojka žrtvovala za Hrista, a njenog oca je istog dana pogodio grom i skončao je u mukama zajedno sa Martijanom. Varvara je postradala 306. godine.

Mošti Svete velikomučenice Varvare čuvaju se u Kijevu.

Iako u crkvenom kalendaru nije označen crvenim slovom, u narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu.

Sveta velikomučenica Varvara smatra se zaštitnicom rudara, vatrogasaca i artiljerije.

U Republici Srpskoj Sveta Varvara obilježava se kao Dan rudar.