Sve pravoslavne crkve danas obilježavaju Veliku srijedu koja jedan od najznačajnijih dana u Nedjelji stradanja pred Vaskrs, kada je jevrejska skupština Sinedrion osudila Isusa Hrista na smrt raspećem.

U Četvorojevanđelju je zapisano da je vijest o vaskrsenju Lazarevom „ozlobila prvosveštenike“ koji su Isusa osudili kao lažnog proroka i lažnog spasitelja ljudskog roda.

Velika srijeda je stoga i dan strogog posta za pravoslavne vjernike, a oni koji poštuju kanon Crkve poste u srijedu i petak tokom cijele godine, u dane izricanja presude i smrti Hristove.

Na Veliku srijedu Crkva se molitveno prisjeća žene grešnice koja je mirom pomazala Isusa Hrista u Vitiniji, u domu Simona gubavoga (Lk 7,36-50), a istovremeno se spominje i Judino izdajstvo, koje se zbilo nakon toga.

Bogosluženje ovog dana otkriva nam silu pokajanja i ljubavi, radi kojih se sila Božja kao ulje izobilno izliva na sve one koji se iskreno kaju.

U ličnosti pokajane žene bludnice vidimo primjer velike pokajne ljubavi.

Sva četiri evanđelista opisuju događaj kada je žena bludnica pomazala skupocjenim mirom Spasiteljeve noge, naglašavajući da ovo pomazanje predstavlja vid pripreme za Hristovo stradanje i pogrebenje.

Svakako da ovoj pokajanje žene bludnice nije bilo odjednom i nije se dogodilo slučajno, ona je prošla kroz unutrašnju pripremu i obasjana Spasiteljevom silom, omrznula svoja gnusna i grehovna djela i dok je Gospod večerao u domu Simona gubavoga ona se djelatno pokajala za sva svoja učinjena sagrešenja koja su pomračivala njenu dušu.

Na Veliku srijedu prestaje se sa služenjem Pređeosvećene liturgije kao i sa čitanjem molitve Sv. Jefrema Sirina koju prate veliki pokloni.

Prema predanju, Isus je na Lazarevu subotu u Vitaniji digao iz mrtvih Lazara Četvorodnevnog, počinivši posljednje čudo pred Nedelju stradanja, smrt i Vaskresenje.

Isus Hristos je narednog dana, na Cvijeti, ušao u Jerusalim svečano i javno obznanivši svoju vjeru, svjestan stradanja koje mu predstoji.

U toku Stradalne nedjelje u pravoslavnim hramovima se obilježavaju i Veliki četvrtak, uspomena na Posljednju ili Tajnu večeru Isusa Hrista i njegovih učenika, a potom Veliki petak i Velika subota, dani Hristovog raspeća i smrti.

Kruna praznovanja je Vaskrs, koji se ove godine obilježava 5. maja.

Pravoslavni Vaskrs se slavi uvijek poslije prolećne ravnodnevnice i to u prvu nedjelju punog mjeseca poslije jevrejske Pashe i ne zavisi od zvaničnih kalendara – Julijanskog ili Gregorijanskog, koji su prihvatile neke pravoslavne crkve.